Banovac Sekula izbavlja ujaka
Rano rani Kosovka đevojka
Na Sitnicu, nadno Kosovoga,
Da bijeli na Sitnicu platno.
Malo bilo, ništa ne stanulo,
Ali dobri junak ispanuo 5
Na zekuna konja golemoga,
Po imenu Banovac Sekula,
I đevojci dobro jutro vika,
I mlada mu pomoć prifatila.
A govori Banovac Sekula: 10
”O, đevojko, Bogom posestrimo,
Povedi mi konja Kosovijem,
E ću zaspat’ ukra’ vode ladne,
Evo danas tri dana bijela,
Tri dana i tri noći tavne 15
Kako sana na oči ne viđeh,
No se bijem boja sa Turčinom,
I Janka mi ufatiše živa.
No, đevojko, ako Boga ljubiš,
Sve gleda’ niz polje Kosovo 20
Ka’ te proći turske seratlije
I proveste Janka na labuda –
Probudi me ako Boga znadeš!”
Đevojka na Boga gledala,
Pokraj vode konja provodila, 25
Sve gleda niz polje Kosovo,
Ali sipade pedeset Turakah,
Oni vode Milutina slugu,
Šnjim sjedoše nasred Kosovoga.
Malo bilo, nište ne stanulo, 30
Ali druga ispade busija,
Ali vode Janka na labuda.
A kad biše posred Kosovoga,
Tade vika vojevoda Janko:
”Fala, Bogu, fala velikomu, 35
Da l’ nije u Kosovo koga
Da zametne kavgu sa Turcima,
E me Turci povedoše živa
Da me muče u Stambolu gradu –
Ako će se poklat’ oko mene 40
Kad mojega ubiše Sekula
I ne znadoh đe je poginuo!”
No ga vidi Kososovka đevojka:
Koliko je stidna i srameća,
Ne može se javit’ Sekulu, 45
No na njega konja navodila,
Na desnu ga ruku nagazila.
Skoči junak od zemlje na noge
I jetko govori đevojci:
”Bog te ubio, Kosovka đevojka, 50
Milo li je polja Kosovoga
Da provodaš zekuna mojega,
No navodiš zeka na Sekula!”
Đevojka mu tade progovara:
”Nemo’ što pomislit’, Sekula, 55
No prođeoše Turci niz Kosovo,
Provedoše Janka na labuda
I njegova Milutina slugu!”
Tade skoči dijete Sekule,
Na Sekulu ranah tri-četiri, 60
Rane zavio, a prifati zeka
I zekunu se bači na ramena,
Zami ga podno Kosovoga,
Zaskočio od Zvečarka grada.
Kad pogleda busiju Turkah, 65
Ali sjede na crno kremenje,
Među njima vojevoda Janko,
A kod Janka Milutine sluga.
No se zagna dijete Sekule,
On s bande udari Turcima. 70
Dočeka ga pedeset Turakah,
Sijeku se kroz Kosovo šnjime,
No nemaju rašta, ako Bog da!
Posiječe pedeset Turakah
Dokle dođe do ujaka svoga 75
I ujaku odriješi ruke.
Da da ti je vidijeti, druže,
Kad se Janko konja dofatio
I desnicom sablju prifatio!
U Turke juriš učiniše; 80
U to vika Kosovka đevojka:
”A, Sekule, rodila te majka,
Otmi svoju lsugu Milutina!”
Zagnaše se dva dobri junaka,
Sijeku na buljuke Turke. 85
I Sekulu rana dopanula,
Dopade ga na desnu obrazu;
Obrnu se momče na ujaka,
A ujaku riječ ogovorio:
”Je l’ me, ujače, rana nagrdila?” 90
Kad Janko sagleda Sekula,
Sekuli riječ govorio:
”Ha, ne boj se, mio sestričiću,
Ne dobijaš rane na kurvarstvo,
NO na medan s verom persijanskom!” 95
Posjekoše pedeset Turakah
I oteše svoju vjernu slugu,
Vrnuše se u polje Kosovo,
Oni kupe blago sa Turakah.
Tade zove dijete Sekula: 100
”Nu odi, Kosovka đevojka!”
A đevojka kod Sekula dođe.
No Sekule govori ujaku:
”Viđi, ujače, moju posestrimu,
Koja ti je glavu odbranila, 105
No vi da’te da je darujemo!”
I pošteno mladu darovaše –
Dadoše jo’ stotinu dukatah;
I ojdoše na svoje dvorove,
Zdravo do’še, vesela im majka!110
