— A, moj dragi, što si poniknuo?
Poniknuo, glavu objesio
kao da si iglu izgubio!
Da sam mlada dukat izgubila,
ne bih tako glavom poniknula, 5
već bih tebe čisto pogledala
i na te se milo nasmijala.
— Šuti, draga, ne govori ludo,
sinoć me je majka ostavila,
sinoć mi je svijet promijenila! 10
Evo sad se sa kabura vratih
i okrenuh ispred tvojih dvora,
da te vidim, moje milovanje,
ne bi li mi tuga uminula.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 518.
