Često knjige zemlju prelažahu
Od Al-age agi Asan-agi:
„Asan-aga, stari prijatelju:
„I do sad smo prijatelji bili,
„Sad velimo, da se ponovimo: 5
„Daj mi Ajku za vjernu ljubovcu,
„Neka bude sestri inočica,
„A maćaha mladim sestrićima."
Asan-aga sitnu knjigu uči,
Pa dozivlje Ajkunu đevojku: 10
„O Ajkuna, mila sejo moja!
„Evo tebe sreće iznenada;
„Tebe prosi naš hmlad zet Al-aga,
„Da ti budeš sestri inočica,
„A maćaha mladim sestrićima." 15
Ajkuna je bratu govorila:
„Volim biti prebjeg u kaure,
„Nego svojoj sestri bit' inoča,
„I maćaha mladim sestrićima."
Ode aga s ljubom na čardake, 20
A Ajkuna s majkom u ložnicu,
Te legoše u meke dušeke.
Zaspala je Ajkunina majka,
Al' ne spava Ajkuna đevojka,
Veće ona ide u riznicu, 25
Pa otvora saktijan-sepete,
Te uzima nebrojeno blago,
I oblači muško odijelo;
Pa silazi u donje ahare,
Ona budi roba Dilavera: 30
„Ustan', ropče, moj po Bogu brate!
„Da bježimo preko vode Save;
„Tvoju ćemo pohoditi majku."
Njoj govori ropče Dilaverče:
„Bjež' odatle, Turkinja đevojko! 35
„Ja ću s tebe izgubiti glavu."
Zaklinje se Ajkuna đevojka,
Zaklinje se, i vjeru zalaže,
Da ga ona prevariti ne će.
Tada skoči ropče Dilaverče; 40
Dva najbolja konja osedlaše,
Pobjegoše preko vode Save.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Traži sestru aga Asan-aga,
Da otpiše knjigu zetu svome; 45
Kad dođoše u zelenu bašču,
Nađoše joj crvene pašmage,
Đe je dobra konja posjednula
I pobjegla preko vode Save.
Tome su se oni dosjetili. 50
Tad' Ajkuni majka knjigu piše:
„O Ajkuna, moja ćeri draga!
„Nemoj mi se, Ajko, prevariti,
„Nemoj dati vjeru za nevjeru;
„U što si se, jadna, zagledala? 55
„U jednoga roba Dilavera!"
Al' Ajkuna otpisuje majci:
„Moja majko! ne brini se mnome;
„Triput su me u crkvu vodili,
„I triput me vinom zapojili." 60
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 591-593.
