Ajde diko, da se ne varamo;
Đe rečemo, da se sastanemo:
Ni kod moga, ni kod dvora tvoga,
Već na onom brdu visokome.
Al' na brdu zelena jabuka; 5
Pod jabukom kamen stanoviti,
Na njem sjedi đuvegija Jovo,
Jovo sjedi i godine broji -
Mnogo Jovo godina brojio,
Sedamdeset i sedam godina: 10
"Još za sedam ženiti se neću,
Dok ne uzmem seje Jugovića!"
Kad to čulo devet Jugovića,
Sazidaše devet Biograda,
I desetu kulu od kamena! 20
Boga moli lijepa djevojka,
Da joj Bog da vjetra proljetnoga,
I jesenske kiše maglovite,
Da poruši devet Biograda.
Što molila lijepa djevojka, 25
Što molila, Boga namilila -
Bog joj dade vjetra proljetnoga,
I jesensks kiše maglovite,
Te poruši devet Biograda,
I desetu kulu od kamena!30
Reference
Napomene
Uz zbirku Mileusnića:
Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 94-2-8 br. 4
55. AJDE DIKO DA SE NE VARAMO - Rajković br.8; Obradović br.158; Garonja br.22; u Mileusnićevom zapisu motiv je originalno i arhaičnije razrađen.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 115.