Ašikuje Zilkada djevojka,
ašikuje s bazarđan Omerom.
Niko tome mani ne bijaše,
već Zilkina ostarjela strina.
Ona ide bazarđan Omeru: 5
— Bog t’ ubio, bazarđan Omere,
što ti gledaš Zilkadu djevojku,
što ne gledaš Ajkunu djevojku?
U Zilke je čedo pod pojasom;
Ajkuna je u kafezu rasla, 10
nije vidl’a sunca ni mjeseca,
ni bijela dana, ni junaka.
Omer ide svojoj miloj majci:
— A bora ti, moja mila majko,
ti zapregni skute i rukave, 15
pa ti hajde u donje mutvake,
pa zgotovi gospodsku večeru,
sve gospoje zovi na večeru,
sve gospoje i gospodske kćeri.
Ode majka u donje mutvake 20
pa načini gospodsku večeru,
sve gospoje zovnu na večeru.
Najpr’je Zilku i Zilkinu majku,
pa Ajkunu i njezinu majku,
onda zovnu sve gospoje redom. 25
Kad je bilo verer po akšamu,
večeraše i akšam klanjaše,
pa dievojke kolo zaigraše.
Ja kakva je Zilkada djevojka!
Ljepotom je kolo začinila. 30
Niko tome mani ne bijaše,
već Zilkina ostarjela strina:
— A bora ti, Zilkada djevojko,
što se ćemer niz bedrice plaza?
Zilka šuti, ništa ne govori, 35
na svome je srcu pomislila:
— Ah, dabogda, moja amidžince,
ni umrla, nit’ se kamo djela,
dok ga na svom krilu ne imala!
Za to vrijeme, u dugo ne bilo, 40
uzmuči se Ajkuna djevojka,
u mukama i sina rodila.
Sve ga druge biše potajale,
al’ ne Zilka, ni Zilkina majka.
niti Omti' ni njegova majka. 45
Do’ ponoći po Saraj’va čiilo,
do sabaha Mostar i Gabela.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 819-820.
