Zaduži se Asan-aga,
Saroš, bekrija,
Zaduži se u mehani
Pijuć rakiju;
Zaduži se trista groša 5
I trista dukat'.
Pa on ide svome dvoru,
Svome bijelom;
Pa dozivlje svoju majku,
Staru kadunu: 10
„Opremaj se, stara majko,
Da te prodajem!“
Al' govori vjerna ljuba
Asan-agina:
„Lako ti je ljubu steći — 15
Majku nikada!
Vodi mene u čaršiju,
Te mene prodaj!“
Kad to čuo Asan-aga,
Saroš bekrija, 20
Uzima je za desnicu,
Za b'jelu ruku,
Pa je vodi u čaršiju,
Te je prodaje.
Kupuje je Krzlar-aga, 25
Iz carskog grada,
Za nju daje trista groša
I trista dukat';
Toliko se zabrojio
U nju gledajuć, 30
Pa je vodi svome dvoru,
Svome bijelom.
Večeraše i klanjaše,
Pa su posjeli;
Az zacvilje vjerna ljuba, 35
Asan-agina;
Pitao je Krzlar-aga,
Iz carskog grada:
„Što to cviliš, vjerna ljubo,
Asan-agina? 40
Il ti žališ staru majku,
Asan aginu;
Il ti žališ Asan agu,
Saroš bekriju?“
Govori mu vjerna ljuba, 45
Asan-agina
„Ja ne žalim staru majku,
Asan-aginu;
Nit ja žalim Aean-agu,
Saroš bekriju; 50
Već ja žalim jednog brata,
Jednog jedinog;
Ime mu je Krzlar-aga,
Kao i tebi.“
„Po čem bi ti poznavala 55
Brata jedinog?“
„Imali smo dobra konja,
Demir Alata,
Ujede ga za desnicu,
Za b’jelu ruku; 60
Na čelu mu sitan beiz
Među očimaa.“
Kad to čuo Kuzlar-aga,
Iz carskog grada.
On zagrnu svilen rukav 65
Uz desnu ruku,
Ukaza se jedan nišan
Od dobra konja
I na čelu sitni beiz
Među očima. 70
Tude su se poznavali
Brat i sestrica,
Ljubiše se, grliše se,
Pa su posjeli,
Al' da vidiš Krzlar-age, 75
Iz carskog grada,
On uzima sitnu knjigu,
Bez jazije baš,
Pa on piše Asan-agi,
Saroš bekriji: 80
„Na poklon ti trista groša
I trista dukat’
I evo ti tri čifluka,
Prođ se rakije;
Brže hajde dvoru mome, 85
Dvoru bijelom,
Pa ti vodi tvoju ljubu,
A moju seku!“ —
