Arambaša Rade i devet Senjana

Izvor: Викизворник



Arambaša Rade i devet Senjana

Vino piše devet Senjanina,
I međ' njima arambaša Rada,
Vino piše u Udbini beloj,
Vino piše do tri bele dana
Za tri dana, za tri noći tamne. 5
Vino služi Udbine gospoja,
Jutrom služi kuvanom rakijom,
A na podne rumenikom vinom.
Kad posluži za tri letnja dana
Kad posluži za tri noći tamne, 10
Progovara Udbine gospoja:
„Braćo moja, devet Senjanina!
I međ' vama, arambaša Rado,
Ja vas služi za tri letnja dana,
Za tri dana, za tri noći tamne, 15
O mom Gruji ni divana nema?
Ko bi moga otkupiti Gruju.
Otkupio Gruju od Turaka?“
To začuje arambaša Rada,
To začuje, pa joj odgovara: 20
„Boga tebi Udbine gospoja!
Hoće l' biti troška na opanke,
Da otkupim Gruju od Turaka?“
Al' besedi Udbine gospoja:
„Da moj brate, arambaša Rado! 25
Ne ma vama troška na opanke,
Što imade sve Turčinu dade,
Iskupljujući jedinoga Gruju.“
Al' besedi arambaša Rada:
„Braćo moja, devet Senjanina! 30
Čujete li devet Senjanina,
Šta nam veli Udbine gospoja?
Ona nema troška na opanke,
Što imala sve je Turku dala
Iskupljujući jedinoga Gruju. 35
Ajde, braćo, da se pod'vatimo,
I bez blaga ljubav učinimo.
Verno nas je ona poslužila,
Rozolijom i rumenim vinom;
Posluži nas za tri letnja dana, 40
Za tri dana za tri noći tamne,
Nikad nije sanak boravila,
I na nas se nije potužila,
Ajd' za dobro, dobro da činimo!“
Podskočiše devet Senjanina, 50
I međ' njima arambaša Rada,
Pa odoše u goru zelenu;
Sede Rada pod zelenu jelu,
Oko njega devet Senjanina,
Pa besedi arambaša Rada: 55
„Braćo moja, devet Senjanina!
I'te, braćo, u to stado belo,
I uhvate jarca od ovaca
Pa ga živog po jelu doneste.“
Podskočiše devet Senjanina! 60
I odoše tome stadu belom,
Uhvatiše jarca od ovaca,
Dovedoše pod zelenu jelu,
Predadoše arambaši Radi.
Al' besedi arambaša Rada: 65
„Braćo moja, devet Senjanina!
Živa jarca sad mi oderite,
I na stranu kožu ostavite.“
Poslušaše devet Senjanina,
I živoga oderaše jarca, 70
Pa na stranu kožu ostaviše;
Kad su oni svoje savršili,
Al' besedi arambaša Rada:
„Braćo moja, devet Senjanina!
Sad uzmite oderanog jarca, 75
Pa ga nos'te opet kod ovaca.“
Uzeše ga devet Senjanina,
I pustiše opet kod ovaca.
Stade dreka jarca kod ovaca,
Jer ga vređa vuna od ovaca. 80
Viče glasno čoban kod ovaca:
„Al' je jarče muka dostojao!“
Al' besedi devet Senjanina:
„Kud će gore, neg' što su mu sada,
Kad ga vređa vuna od ovaca 85
Za to su mu muke dodijale.“
To sasluša arambaša Rada,
Pa basedi arambaša Rada:
„Braćo moja, devet Senjanina!
Jeste l' vi vid'li muke u jarca, 90
Kako g' vređa vuna od ovaca?
Taka j' braćo, muka u Turaka!
Ako koga nas zarobe Turci,
Tako će nam kožu oderati,
I taka će muka nas mučiti, 95
Košulja će naša nas vređati,
Sad ako ste vi dobri junaci,
Možete l' se sa mnom podvatiti,
Da odemo mi braćo međ' Turke,
Otkupimo jedinoga Gruju, 100
Što se jesmo lepo obećali,
Obećali Udbine gospoji,
Da za dobro, dobro učinimo,
I bez blaga Gruju otkupimo.“
Kad to čuše devet Senjanina, 105
Šro besedi arambaša Rada,
Utekoše gorom k'o tičići
Nit' stadoše, nit' mu što rekoše,
Po gori ih nigde ni videti!



Napomene[uredi]

Gligorije A. Nikolić je sakupljač usmene književnosti iz Srema. Njegove dve zbirke izdali su čuveni novosadski knjižari i štampari braća Popović. Preuzeli smo: „Kći Starine Novaka“ i „Arambaša Rade i devet Senjana“.

Izvor[uredi]

Gligorije Nikolić, „Srpske narodne pesme“, Novi Sad, 1888.