Valio se Apićevi Paja,
Valio se, dikice, Apićevi Paja:[1]
„Kod tolika gazdašaga moga
„Nisam kadar ni devojke naći:
„Koju oću, onu mi ne dadu; 5
„Koju ne ću, onu mi nameću;
„A ja junak nametkinje ne ću:
„Nametkinja kućna razmetkinja.
„Prosio sam Piroševu Macu,
„Al' se Maca na daleko baca, 10
„U Prnjavor za Vrbaška sina.
„Maca nosi suknju od pargala,
„I maramu žuta gazimira,
„I kecelju bela mušulina,
„I cipele zlatom štikovane, 15
„Papučice crvene štiklice;
„A u oca nema ni doroca,
„U matere suknja od pokrovca,
„U sestrice nema ni suknjice,
„A u braca nema opanaka, 20
„U snašrhce nema keceljice."
U pjevanju sviju pjesama od ove mjere dodaje se
u Bačkoj poslije druge stope dikice, i to, ili ovako pjevajući svaki stih po drugi put, ili odmah u početku, n. p.
Valio se, dnkice,
Valio se Apićevi Paja.
A od jednijeh pjevačica slušao sam i ovako:
Valio se, diko,
Valio se, dikice, Apićevi Paja i t. d.
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 644-645.
