Anđelija vodu l’jeva,
Nad vodu se nadnijela,
Sama sebi govorila:
"Mili Bože, l’jepa ti sam!
Još da su mi crne oči, 5
Crne oči i obrve,
Tri bih grada primamila;
Iz tri grada tri bećara[1],
I Ivana momka mlada,
Koji kuje srmal-puca[2]10
I na ruke belenzuke[3],
I na glavu zlatnu granu.
