Anđelina ruže brala
Povrh grada Dubrovnika,
Divnu kitu nakitila,
Do Dunava dohodila,
Na Dunav se nadzirala. 5
U vodi se ogledala,
Sama sobom besjedila:
"Fala Bogu velikome!
"Divna li sam i rumena!
"Još da imam crno oko, 10
"Sve bih Turke premamila
"I u gradu Ali-bega."
To začule begu sluge,
Begu pravo kaževahu;
Bego njima govoraše: 15
"O Boga vi, vjerne sluge!
"Vi uzmite moga mača,
"Ufatite mladu momu,
"Mjerite joj kosu s mačem;
"Ako bude duž' od mača, 20
"Biće mene draga ljubi;
"Ako bude suproć mača.
"Biće mene mila snaha."
Sluge bega poslušale,
I uzeše ostra mača, 25
I pođoše do Dunava,
Ufatiše mladu momu,
Izmjeriše kosu s mačem,
Ona bješe duž' od mača,
Begu j' u dvor povedoše, 30
I uze je za ljubovcu.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 352-353.
