PRIKAZANjE PRVO
GLAUKO I ANDROMEDA SVEZANA NA ŠKOLjU
GLAUKO
O nesrećna djevojčice,
ne kraljice svijetla veće, 1100
peri suzam plačno lice:
glas ti nosim pun nesreće!
Nerejide vile od mora
Hude, prike i nemile
sred očina bistra dvora 1105
zlu su odluku odlučile.
Cijeniš ovdi ti svezana
na pustošnoj stijeni stâti
da ti se od njih segaj dana
lijep vjerenik bude dati, 1110
a one spravne tvomu jadu
obećane mješte vjere
osudiše da te mladu
srda od mora zla proždere!
Srda, od koje ne pribiva 1115
zvijer u morskom gora skutu,
oči su joj pune gnjiva,
u ustijeh nosi smrt priljutu.
One su te silnoj srdi
osudile er njekada 1120
majka tvoja njih pogrdi
bivši od tvoga doba mlada.
Zahvali se ona ohola,
pače opći još hvaliti
od njihova svega kola 1125
vele veće ljepša biti.
Ja sam vrle ove odluke,
koje učini skup nemili,
pun žestoke slušô muke
u dubokoj skroven spili. 1130
I zasve sam Glauko slavni
ja morskijeh bog od voda,
drag mi nije njih izdavni
način i ova prika zgoda,
tim ti dođoh rijeti sada 1135
da žuđena vjerenika
već ne čekaš tužna mlada
nego silnu smrt bez lika.
Još ću poći rijeti tvomu
ćaćku i majci da priprave 1140
tvomu tijelu proždrtomu
mješte pira smrtne sprave.
ANDROMEDA
Vajmeh meni nesrećnici,
ovako sam ja izdana,
ova mi su segaj dana 1145
obećana vjerenici!
Kada cijenjah ja najveće
mirna trajat moja ljeta,
nemili me udes smeta,
obstiru me sve nesreće! 1150
Ovako li, ćaćko mili,
tvoju kćercu obljubljenu
na pustošnu stavi stijenu
i podloži morskoj sili!
Tvoj jedini porod gine, 1155
a ti stojiš, jaoh, daleče,
to li ove dare stječe
tko naredbe sluša očine!
Ah, ohola majko moja,
zatočnice božanstvena, 1160
evo hvale ku hvaljena
tva ljepota steć dostoja!
Tva pravedna kćerca trpi
za te krivu smrtne muke,
Nerejida zlijeh su odluke 1165
da ju vrla zvijer razdrpi!
Ah, nesrećna Andromeda,
pod zlom ti se zvljezdom rodi
da se u morskoj gnjivnoj vodi
napokonji tvoj čâs gleda! 1170
da nakazni silne i hude
strahovita vrla utroba
mramornoga mješte groba
mom nesrećnom tijelu bude!
Ah, nemile, ah, srdite 1175
Nerejide nepravedne,
bez krivine moje nijedne
što me mladu, jaoh, morite!
Ako vaša ktje vrlina
da mlađahna ja na sviti 1180
budem tešku smrt podniti
radi grijeha materina,
čemu drugi ne nađete
smrti obične način koji
svjetlosti se môj pristoji, 1185
prem su silne vaše osvete!
Da me umori smrt opaka
mladu, žô mi ne bi bilo,
samo da me mrtvo tilo
ukopano bude paka, 1190
neka ćaćko moj ljubljeni
i mâ majka ucviljena
udjeljati vrhu stijena
nadgrobnicu bude meni
da dvorkinje drage moje 1195
sipljuć na me drobno cvitje
nemilosno plaču bitje
ukopane sve gospoje.
Vajmeh, ima smrt nemila
mê mlađahne danke strti, 1200
i umrijeti meni je sila,
i nije lijeka mojoj smrti!
Nije lijeka, ah, jaoh meni,
trijebi je, trijebi izgubiti
dragi život obljubljeni, 1205
trijebi je, trijebi, jaoh, umriti.
Umrijeti ću tužna mlada,
i nije da me tko požali,
sve su ovdi morski vali,
milosrdje kijem ne vlada. 1210
Ovdi ishode Nerejide srdom morskom.
