* * *
PRIKAZANjE PETO
KRALj, KRALjICA, REDOVNIK, ANDROMEDA, PERZEO, SKUP DVORNIKA I DVORKINjICA
KRALj
Andromeda, kćerce mila,
moj porodu obljubljeni, 1390
koja ovo prika sila
iz ruka te grabi meni ?
Zašto smrtni mač oholi
davno mene ne porazi
da pogube silne toli 1395
tužni ćaćko tvoj ne pazi?
Ah, mâ kćerce, ja sam rekô
da godine strahovite
zlo kegodi veomi prijeko
môj nesrećnoj glavi prite! 1400
Drag vjerenik koga odskora
veseo mišljah tebi dati
u strašivu srdu od mora
za moj vječni plač se obrati!
KRALjICA
Ja doradih, vajmeh meni, 1405
mješte draga zeta i vjere
da naš porod obljubljeni
nemilosna zvijer proždere!
AH, mâ česti nesmiljena,
ko bi mogô pomisliti 1410
da ćeš na smrt osuđena
ti za moje grijehe biti?
Nerejide, vile od mora,
ja sam, vajmeh, uvrijedila,
krivina je moja bila, 1415
ima i moja bit pokora.
Ja sam dužna, ja sam kriva,
smilite se, o božice,
vrh pravedne djevojčice
u koj zloba ne pribiva! 1420
Smilite se, ah, smilite,
sniženijem se bog umalja,
na me krivu ne pazite,
na pravedna nego kralja!
Da grijeh plati majke svoje 1425
prava kćerca pravo nije,
razlog prosi da je najprije
razdrpljeno tijelo moje.
Ali je, vajmeh, mê moljenje
tužnoj meni sve zamani 1430
ako drago mê rođenje
u utrobu se zvjersku stani.
Gdje si, kćerce mâ gizdava,
gdi si slatko moje blago,
tvoga ćaćka časti prava, 1435
tvoje majke srce drago?
Jaoh, nitko se ne oziva,
jaoh, nemila srda vrla,
žestokoga puna gnjiva,
rođenje je mê proždrla! 1440
Ah, nesrećna Kasiope,
ovo li si doradila
da tva kćerca draga i mila
za te trpi strašne ukope?
KRALj
Držite ju, sluge verne, 1445
da ju tuga prika i ljuta
cjeć bolesti tač čemerne
ne obori posred puta!
Ali ke sad oko moje
prem zamjerno čudo gleda? 1450
Zdrava je naša Andromeda!
Koji vitez š njom ono je?
KRALjICA
Draga kćerce, to si živa,
ali sjena tvoja to je
ka, za utažit tuge moje, 1455
u haljinah tvojijeh pribiva?
ANDROMEDA
Živa, majko, žuđenoga
evo uza me slobodnika
koga meni za dragoga
nebo poda vjerenika! 1460
Da ste obišli sve države
i krajine sve od svijeta,
nigdje od veće dike i slave
vi ne biste našli zeta.
Perzeo je on hrabreni, 1465
sin veliki bogu Jovu,
on pristrašnu srdu ovu
sad pridobi i okameni.
Na krilatu konju onomu
doletio je s neba zgara 1470
po hrabrenstvu slavnu svomu
da srditu zvijer pohara.
KRALjICA
Kô strašiva, kô nemila
.........................................
moja draga kćerce, bila 1475
nemilosna ona srda?
Mnim da sliku strašnu toli
nije vidjela zemlja prije,
kad sam pogled nje oholi
porazio tebe nije. 1480
KRALj
Hvaljen budi, milostivi
slavni od neba kralju Jove,
ki nas, zasve da smo krivi,
ize od teške štete ove.
................................................ 1485
................................................
................................................
................................................
Nije mogô nitko ini
neg ti čudnom tvojom moći 1490
našu kćercu zloj živini
otet i njoj vrha doći.
Prem se htjelo da ti budeš
sletjet s neba strane svete
da sahraniš i sabljudeš 1495
nju od teške silne štete,
zato pokli mili udesi
za pogodit našoj sreći
ktješe da ti pod nebesi
Andromedu budeš steći, 1500
uživa’ ures nje čestiti,
s draga srca ja ti ju davam,
s nam ćeš pored gospoditi
etiopskijem svijem državam.
PERZEO
Svijetli kralju, ja ne mogu 1505
neg srčano zahvaliti
na dobrotu tvoju mnogu
i držan ti vas vijek biti.
Sve što se je dogodilo
vašoj kćerci punoj uresa, 1510
bez hotjenja nije bilo
svemogućijeh od udesa,
tim ja primam s dobre volje
što mi tva vlas zapovijeda,
svijetlo uživaj ti pristolje, 1515
samo je moja Andromeda.
Š njome u grčke strane rodne
ja ću spravit mê stupaje,
a ti s družbom ljubi ugodne,
kralju, vlada’ ove kraje! 1520
KRALj
Prvo u svijetle hod’mo dvore,
kô je dostojno pirovati,
paka ćemo razgovore
među nami te imati.
KRALjICA
Veomi sam mirna u sebi, 1525
o viteže, ja ostala,
er vesela čes pod nebi
našu je kćercu tebi dala,
neka se od nje bude ostati
vrli djever moj Fineo 1530
ki hoteći nju imati
ljuto mene biješe smeo.
Ćud njegova i grdoba
sasma ohola, prem nemila
meni u nijedno brijeme i doba 1535
ni Andromedi ne bi mila.
S vukovim se krotke ovčice
neće ugodit uvijek vika,
a ljepahne djevojčice
neće grda vjerenika. 1540
KRALj
Mnim Fineo da će sada
gnjevan biti nada svijema,
er kći naša lijepa i mlada
podala se jes druzijema,
nu je trijebi da samiri 1545
srce oholo i opako
i da želju drugu tiri,
er nije moglo bit inako.
Smrti iz ruke vitez ovi
Andromedu našu ote, 1550
i on će nad svijem vitezovi
svijetô uživat nje lipote.
Njemu je na svijeti iz ruka nitkore
svôm silom oteti ni ugrabit ne more.
PERZEO
I Finea i svakoga 1555
ko se oprijet bude meni
moja će strt kripos mnoga
ili učinit stup kameni.
Ovako sve sile slamam ja neprave
i krotim ohole nemile sve glave. 1560
KRALj
Smiri želju tvoju priku,
o nebeski slavni rode,
er ne mogu tvu veliku
kripos smesti nijedne zgode.
Ti s ljubi tvom dragom dni mirne provodi, 1565
koju ti s tvom snagom od smrti slobodi.
Ovako su odlučili
milostivi davno udesi,
trijebi je da se svak usili
htjenje slijedit od nebesi. 1570
A sad, verni moji dvornici
i dvorkinje pune dike,
slav’te ujedno svi kolici
izabrane vjerenike!
I ti veseo zajedno š njima, 1575
redovniče mudri i znani,
ovdi morskijem prid krajima
vlas višnjega hvalit stani,
dokli paka s veljom dikom
kada u grad uljezemo 1580
prid Amona Jova slikom
hvaliti ju mi stanemo.
KOR DVORNIKA I DVORKINjICA
O mladci gizdaviJ kijeh sreća primila
s velikom ljubavi skladno je združila,
na djela ljuvena veseli hrlite, 1585
na dobra žuđena, na igre čestite,
hrlite sladosti medene uživat
i s dragom radosti slatko se celivat:
odkli je višnji svijet i nebo stvorio,
mladosti take cvijet nije se združio. 1590
REDOVNIK
O neishitna i velika
božja vlastiJ ku pod nebi
sve što umrlijeh jes jezika
vijeku izrijeti moglo ne bi,
koj početka nije ni biti 1595
nijednijem vijekom svrhe neće,
prid ke pogled vjekoviti
sve se umrle kupe sreće,
ah, teško ti tva desnica
puna gnjeva i vrline 1600
opći oriti zemlji nica
ljudske zloće i krivine.
Nu koliko na oholi
grijeh se kaže ona ognjena,
toliko se brzo umoli 1605
vrhu srca podnižena.
Netom snižna Kasiope
božicam se morskijem skloni,
silne dažde, strašne utope
ti od naše strane ukloni, 1610
pače jošte blaga i mila
dragu kćercu nje slobodi
s huda udesa i nemila
da ne izgine u ovoj vodi.
I ne samo od zla prika 1615
cvijet slobodi nje mladosti
neg joj poda vjerenika
u kom sjaju sve svjetlosti.
KOR DVORNIKA I DVORKINjICA
O mladci gizdavi, kijeh sreća primila
s velikom ljubavi skladno je združila, 1620
na djela ljuvena veseli hrlite,
na dobra žuđena, na igre čestite,
hrlite sladosti medene uživat
i s dragom radosti slatko se celivat:
odkli je višnji svijet i nebo stvorio, 1625
mladosti take cvijet nije se združio.
Ko bi vijeku promislio,
ko bi igda mogô reći
da će nam dan toli bio
iz godine strašne isteći? 1630
Uspomena naša i zgoda
biće kadgod draga čuti
i dohodnijeh sred naroda
neće viku popšuti.
Umrli će svi kolici 1635
pripijevati posluh pravi
ki bi u pravoj djevojčici
rodne strane rad ljubavi,
Najdraža je i najslađa
rados ljudska u rođenju 1640
od kriposti ka se rađa
po veliku ustrpjenju.
SVRHA
|
|