Pređi na sadržaj

Andromeda1/PRIKAZANjE PRVO

Izvor: Викизворник
Andromeda - AT PRVI
Pisac: Džono (Junije) Palmotić
PRIKAZANjE PRVO



* * *


PRIKAZANjE PRVO

ANDROMEDA i BABE


ANDROMEDA

     Noćni se mrak dijeli., glasnica sunčana 65
izvodi dan bijeli istočnijeh iz strana.
     Koja je bila noć, kô vrla, kô plaha,
ne mnjah dne živa moć dočekat od straha,
     s kom silom oholi vjetri boj bijahu
strašivo i koli dvore ove stresahu, 70
     ki se daž prolijeva, koja li nebeska
vrlina i sijeva i zgrmje i treska.
     Hoće li bog Jove dopustit svôm vlasti
da budu strašne ove godine kad pasti,
     ali ovo opeta ginemo u vodi 75
i svrha od svijeta potopom dohodi?

BABE

     Andromeda, mâ gospoje
i kraljice mâ čestita,
ku zadoji mlijeko moje
u mlađahna tvoja lita! 80
     Ovacijeh bremena nije bilo odavna,
ali je promjena svitu stvar naravna.
     S bremenom ke leti noseći sve vike
zgađaju se na svijeti prigode razlike.
     Ti, kćerce, uzima’ brijeme kô dohodi 85
i dobrijem djelima zlu vazda pogodi!
Paček lipos tvoju milu
razveseli er tva dika
ima biti brzo u krilu
plemenita vjerenika! 90
     Dva viteza, ki ti mnogu
žele ljubav, tebe prose,
na svitu oni vele mogu,
junaštvom se svud ponose.
     Jedan brat je ćaćka tvoga, 95
on komu te hoće dati,
druti je kralja edžipskoga
sin komu te dava mati.
     Od ove dvojice jednomu izbrana
bićeš mâ diklice, doskoro podana. 100

ANDROMEDA

     S Dijanom bih provodila
ja u djevstvu danke moje
da me vjerit majka mila
i drag ćaćko ne nastoje.
     Ali oni neka čine 105
što će ugodno njima biti,
meni strašne sej godine
ne dadu se veseliti.
     Sve sam ja u sebi smetena svaki dan,
jutrošnji nu mi bi od huđe smeće san, 110
     tim predam misleći strašivom pameti
da mi bog u sreći zlo koje ne prijeti.

BABE

     Bog prijeti zlo zlima, a pravo ko žive
bojat se ne ima od nijedne protive.
     Koje zlo tač priko u tebi pribiva? 115
Gospođe, toliko ne budi sgrašiva,
     stoprv si postala na umrli ovi svit,
još nijesi poznala što je druzijeh vrijedit.
     Što se, od česa se ne imaš bojati,
neg dobra s nebesa svakoja čekati, 120
     zle misli vrzi tja i ktjej mi spovidjet
vas redom san da ja budem ga razvidjet!

ANDROMEDA

     Utažio daž vrli biješe svu vrlinu
da trudni umrli zamalo počinu,
     meni kô poprođe godine ledni strah 125
bivši — san dođe na oči ter zaspah.
     Bijeh ištom zaspala, kad dš se učini
stât morskijeh kon žala pustošnoj na stini,
     gdi počeh pogledat okolo, er sama
vidjeh se sva predat od straha i srama. 130
     Kopnijah u sramu da ne bi kogodi
kraljevsku kćer samu vidio gdigodi.
     Treptijah od straha da iz skrovne ke jame
kojagod zvijer plaha ne srne, jaoh, na me.
     Čim moj pogled svud se šira, 135
ka meni se čudim gore
crni vepar gdi u more
košuticu mladu tira.
     Ona u more pobjegnuti
ktijaše, ali s rijeke Nila 140
vidje strašna kukudrila
gdi se na nju plah uputi.
     Tužna ovako zatjerana
bježeć silu njih srditu
na klisuru kamenitu 145
najposlije bi zagnana.
     Tu shranjena cijeneć biti
vidje u moru plahu srdu
ka spravljaše čeljus grdu
njom mlađahnom zajaziti. 150
     Nevoljna košuta od straha sva preda
i odsvuda stegnuta na nebo pogleda
     kako da uteći ne moguć na pomoć
zove u zla moleći višnjega boga moć.
     Ali orô streloviti 155
zaleti se zgar da bude
taj žuđeni plijen poniti
ki tjerahu zvijeri hude,
     čim srce me ganu na.........................
mlađahnoj za hranu............................... 160

BABE

     I ti se što bojiš, tvoj.....................
Gospođe, i stojiš toliko i...................

ANDROMEDA

     Ka........................................................
.................................................................

BABE

     Koliko listja gaj, koliko pržine 165
uzdrži morski kraj velike i ravnine,
     toliko razlike sne ljudi snivaju,
ki mnoge njih slike prid oči stavljaju.
......................................................................




Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Džono (Junije) Palmotić, umro 1657, pre 367 godina.