Ali paša i Zlatija

Izvor: Викизворник


5

Ali paša i Zlatija

Knjigu piše paša Ali-paša,
Te je šalje mladu Ibrahimu:
„Ibrahime, na glasu zaime!
„Raspremi mi dvore i hareme,
„Eto meneu konak kodtebe.“
Knjiguuči mladi Ibrahime,
Knjigu uči, suze prolijeva.
Pitala ga Zlatija đevojka:
„O moj brate, mladi Ibrahime!
„Oklen tebe knjiga šarovita,
„Te jetako pusta žalovita?“
„Prođi me se, mila seko moja!
„Ova knjiga paše Ali-paše,
„Da raspremim dvore i hareme,
„Eto paše u nas na konaku;
„A ja nemam brata ni rođaka,
„Nemam s kime pašu dočekati.“
Veli njemu Zlatija đevojka:
„Lasno ćemo pašu dočekati
„A robinje večeru skuvati.“
Raspremišedvore i hareme.
Uto doba paša Ali paša.
A da vidiš Zlatije đevojke!
Diže s lica bakam i bjelilo,
Đevojačko svlači odijelo,
Pa obuče muško odijelo,
Načini se, što moga najljepše,
Svak bi rek'o, daje muška glava,
Pa pojaha konja pretiloga,
Poćera ga oko bjele kule,
Sama sebe ime izabira,
Izabrala Šein čelebija,
Pa eto je paši u odaju,
Sjede mlada paši uz koljeno;
A kad bješe vakat od večere,
Večeraše, i sofrudigoše,
Pa odoše vaktom u ložnicu,
Svaki ode u svoju odaju,
AZlatija na bijelu kulu.
Kad svanulo i granulo sunce,
Izniješe gospodskoga ručka.
Joštda veli paša Ali paša:
„Ibrahime, na glasu zaine!
„Kamo tebe Šain čelebija?
„Otiš'o jeu lovu planinu.“
Veli njemu paša Ali paša:
„Ja ti neću iztvogdvora poći,
„Znat' mi siđet' tri bijela dana,
„Dok ne dođe Šain čelebija.“
Kad to viđe mladi Ibrahime,
On otide seki u odaju:
„0 Zlatijo, mila moja seko !
„Neće paša da od nas otide,
„Dok ne vidi Šain čelebiju.“
Kad Zlatija sasluša riječi,
Ona svuče žensko odijelo,
A obuče ruho odjunaka,
Pa posjede debela dorina,
Oćera ga nekoliko puta
Oko kule i oko avlije,
Te oznoji sebe i dorina,
Doćera ga paši pred ahare,
Pa eto je pašiu odaju,
Ona sjede paši uz koljeno.
Uze paša srmali jagluka,
Pa mu s čela znojakutiraše,
Zlatku gleda, ovako govori:
„Jesi li sedobro umorio,
„Umorio Šain čelebijo?“
Tu Zlatiji loša sreća bila,
Sčela joj se kalpak poturio,
Prosuše se sitne pletenice.
Kadto viđe paša Ali paša,
Pobolje je sebe prigrlio,
Pa joj bjelo lice obljubio,
Odvedeje sebe za ljubovcu.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 35-38.