Vezak vezla Alibegovica
Na đerđevu pa kuli bijeloj:
U ruke joj igla od gizdinja,
A u igli svila od Misira,
Više nje je grana od jablana, 5
Sva je žutom svilom ogrnuta,
A o svili dvije kite zlatne —
Ako bi je obigralo sunce,
Da joj ne bi opržilo lice.
Uz nju sjedi Useine momče, 10
Ter joj momče tanke konce suče,
Lijevim je okom pogleduje,
A desnijem brkom posmjehuje.
Govori mu Alibegovica:
„Šgo me gledaš, oči ti ispale? 15
Da te vidi bego Alibego,
Sabljom bi ti odasjek’o glavu!”
Govori joj Useine momče:
„Što me pntatp, pravo ću ti kazat’ —
Što te često okom pogledujem, 20
A desnijem brkom posmjehujem,
Rad bih tebe, dušo, obljubiti,
Obljubiti, a ne može biti!”
Govori mu Alibegovica:
„Dušo moja, Useine momče, 25
Kad sam tvome srcu omilila,
Šjutra petak, šjutra turski svetac,
Šjutra će mi u džamiju bego —
Pratiću ga do džamije mlada,
Pričekaj me u bašči zelenoj, 30
Baš u bašči pod žutoj narandži,
Kod tebe ću pod narandžom doći!"
Kad to začu Useine momče,
Jedva čeka dok mu zora svanu.
Svanu petak, svanu turski svetac, 35
Ma se bego spravlja u džamiju,
I lijepa Alibegovica
Na se meće čudo i zlamenje,
Sitan biser i drago kamenje,
A na noge srmajli pašmage, 40
Pa ga prati mlada do džamije.
Kada bego u džamiji dođe,
Ma se vrati Alibegovica
Baš u bašči pod žutoj narandži:
Stoji zuka svilena kavada, 45
Stoji zveka o grlu ćerdana,
Stoji klopot srmajli pašmaga.
Prepade se Useine momče
I uteče planinom zelenom;
Doziva ga Alibegovica: 50
„Stan', ne bježi, od gore sokole,
Došla ti je tica prepelica
Baš u bašči pod žutoj narandži
Da perušaš krila prepelici!”
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 255-256.
