Dvore mela Alibegovica,
dvore mela, svoje dvore klela:
„Dvori moji, ostali mi pusti!
Otkad sam ja mlada dovedena,
ja iijesam svoje majke vid'la." 5
To mnijaše da niko ne čuje,
al' to sluša beže Alibeže,
pa govori svojoj vjernoj ljubi:
„To pokuhaj medene kolače,
pa ti hajde majci u pohode." 10
To je ona jedva dočekala,
pa pokuha medene kolače,
ona ode majci u pohode.
Kad je bila na prvom konaku,
haber stiže i sićana knjiga: 15
„Vrat' se natrag, Alibegovice,
kuga ti se u dvor uselila,
obe ti se kćeri razboljele."
„Ne vratih se dok ne vidim majke,
da su vala i obadva sina." 20
Kad je bila na drugom konaku,
haber stiže i sićana knjiga:
„Vrat' se natrag, Alibegovice,
kuga ti se u dvor uselila,
oba ti se sina razbolila." 25
„Ne vratih se dok ne vidim majke,
da s' Alibeg glavom razbolio."
Kad je bila na trećem konaku,
haber stiže i sićana knjiga:
„Vrat' se natrag, Alibegovice, 30
kuga ti se u dvor uselila,
Alibeg se glavom razbolio!"
Kad to čula Alibegovica,
što je polje od dvanaest sahata,
ona ga je za šest preletila! 35
Kad je bila blizu b'jela dvora,
dvije kćeri u raku spustiše,
a dva sina raci donesoše,
Alibegu vodu nastaviše.
Ona sjela jade jadovati: 40
„Dvije kćeri, dvije košutice,
a dva sina, dva oiva sokola!
Alibeže, sunce iza gore!
Ali ti me bješe_obasjalo,
al' mi odmah za goricu zaće, 45
za goricu, pod crnu zemljicu!"
U njojzi je živo srce puklo,
i umrije, žalosna joj majka.
