U livadi bijel šator razapet,
Pod šatorom sitna trava zelena
I na travi ibrišima serdžaza,
Na serdžazi mor kadiFe jastuci,
Na njim' sjedi alajbego Jergeče. 5
Tud' prolazi kaurkinja na vodu,
Al' besjedi alajbego Jergeče:
„Ne ran' rano, kaurkinjo, na vodu."
Al' besjedi kaurkinja djevojka:
„Meni moja stara majka govori, 10
„Da uranim svako jutro na vodu."
Kad je pošla drugo jutro na vodu,
Ufati je alajbego Jergeče:
„Stani more, kaurkinjo djevojko!
„Da ti vidim čarne oči trnjine, 15
„Da ti ljubim b'jelo lice, k'o sunce,
„Da besjedim s tvojim ustma šećernim."
Al' besjedi kaurkinja djevojka:
„Gdje su mojih devet braće junaka,
„Da ufate alajbega Jergeče, 20
„Da mu metnu teško gvožđe na noge?
„Ako li ga sažaluju, što je mlad,
„Nek' ga dadu meni mladoj u ruke,
„Metaću ga na zle muke, na ruke."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 401-402.
