Ah, kakva je pod noć mjesečina!
Još je ljepša Hasan-aginica.
Al zaludu njezina ljepota;
Rodila je devet djevojaka,
A desetu nosi pod pojasom. 5
Govori joj aga Hasan-aga:
»Čuješ li me, moja vjerna ljubo!
Rodila si devet djevojaka;
Ako rodiš desetu djevojku,
Viš’ kuće ti jablan drvo raste, 10
Pod kućom ti Drina voda teče, —
Il se vješaj, il u vodu skači!«
Hasan-aga u džamiju ode;
Rodi ljuba desetu djevojku.
L’jepo joj je ime nadjevala, 15
L’jepo ime Fata plemenita.
Pak ju nosi Drini vodi hladnoj,
Pak ju baca u vodicu hladnu,
Pak je mati govorila Fati:
»Hajde, Fato, hajde moje zlato, 20
Brzo će te nena dostignuti!«
Pak se vrati svomu b’jelu dvoru.
Hasan-aga iz džamlje dojde,
Pak je ljubi tiho govorio:
»Ja, čujcš me, moju ljubo vjerna, 25
Il mi rodi sina il djevojku!«
Ljuba njemu tiho odgovara:
»Rodila sam sina ko sokola,
Poslala ga u džamiju hodži,
Nek mu piše tahri[1] svakojake, 30
Da ne umre Hasan-agin sine!«
Hasan-aga u džamiju ode.
Skoči ljuba sa mehka dušeka,
Ter mi skače Drini u krioca.
Brže nena Fatu dostignula, 35
Ukraj Šapca više Biograda.
