Džandrljiv muž/22
4.
KUM, PREĐAŠNjI
KUM: Pomozi bog i opet!
MAKSIM: Da nemaš kakav nov lek, kume?
KUM! Zasad nemam, a neću ni tražiti, dok ne vidim najpre kako će dejstvovati ovaj što imam.
MAKSIM: Jesi li počeo?
KUM: Tamo od ponedeljnika mislim u ime boga.
MAKSIM: Jošt ti nije tako zlo, kad možeš odlagati.
KUM: Već danas svakojako ne bi, jer znate li šta je novo? Naredili su, da se izda nagrada, za koju se osvedoči, da je najbolja žena. Zato svuda idu komisije, da vide, kako je koja u kući, a osobito kako je obučena, jer, vele, iz aljina se najbolje poznaje žena. da vidite, kako se moja nacifrala; ama nije žena nego lutka: utegla obraze belilom, veliš, škripili bi pod rukom. — Mislim, koji je to vrag, ali nikako mi se ne pita danas.
NIKOLA: Baš bi rad znati, na koju će pasti ta kocka.
MAKSIM: Zar može koja druga dobiti osim Mage; ako se baš mora dobiti.
KUM: Kuma Maga je poznata u ovoj varoši kao dobra i nevina žena.
NIKOLA: Bogami, kad je tako, da gledam. Sto dukata to je lepa zakrpa. Da joj kažem, da se obuče, jer se neće ni setiti. Baš dobro, vratila se.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.
|