Ćutanje
Ćutanje Pisac: Svetislav Stefanović |
Jezero mirno stakli se i blista,
Ni vodeni konjic talasić ne kreće,
Ni dah vetarca nestašno ne leće
Da posukne ta površina čista.
Po njoj se šire kao preko platna
Slikara nekog božanskog, neznana
Visoka stabla lisnatih jablana
I s nebom plavim kugla sunca zlatna.
Vidno u skladno Jedno sve se slilo.
U lakom čunu mi smo tu stojali,
Ćuteći, nemi nasred vode sjajne.
I ipak mi se tada učinilo
Kô da smo čak u beskraj putovali.
I da smo čuli sviju stvari tajne.
Izvor[uredi]
- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 175.