Kad se ženi Ćiro od Budima,
I on prosi Ljepotu nejaku,
Al' govori Ljepotina majka:
"Prođ se, Ćiro, Ljepote nejake,
Još Ljepota nije za udaju,
Ti ju čekaj sedam godin' dana,
Onda ć' ona tvoja ljuba biti!"
"Vjera moja, oće biti moja!"
Ode Ćiro bijelome dvoru,
On ne čeka ni sedam neđelja,
A kamoli do sedam godina!
Dol' on pravi bešiku od zlata,
U nju stere svilenu perinu,
Pa on kupi kićene svatove,
Pa on vodi Ljepotu od majke,
Pa ju obdan u bešiki ljulja,
U bešiki, u svilen-perini,
A obnoćke na desnici ruci!
Kad ujutru bijeli dan osvanu
Pita Ćiro Ljepote djevojke:
"A Bogom ti, Ljepoto djevojko,
Il' je bolje u bešiki bilo,
U bešiki, na svilen-perini,
Il' je bolje na desnici ruci?"
Al' govori Ljepota nejaka:
"Bešika ti ognjem izgorila!
Perinu ti voda odnijela!
Junačka se posvetila ruka,
Na njoj sam se naspavala mlada!"
