Ljuto ciči Markovica mlada,
U Markovi gornjije čardaci;
I uzima sjajna ogledala,
I ogleda svoje bijelo lice.
Sama svome licu govorila: 5
„Lijepo moje prebijelo lice!
Kakvo si mi bijelo i rumeno,
Baš ko da si sinoć dovedeno!
Ovo ima devet godin dana,
Kako jesam ja za Marka došla - 10
Nisam s njime ja u krevet legla,
Da kamo li da me poljubio!”
Ona misli da nitko ne sluša -
To slušala lijepog Marka majka;
Kako čula, Marku kazivala: 15
„O moj Marko, moj sine jedini!
Je l istina, što ljudi govore,
Da je Ana i sada djevojka?”
„Jest istina, moja mila majko,
Jest istina što ljudi govore, 20
Da je Ana i sada djevojka!”
„Ujutru je nedeljica mlada,
Uzmi Anu za bijelu ruku,
Pa je vodi na nove pazare,
Pa je podaj u ruke telaru[1]. 25
Telar viče po novom pazaru:
„Koji junak vjerne ljube nema,
Evo ću mu pokloniti ljubu!
To se vati cara dukatara,
Al govori care dukatare: 30
„Steri Marko divan kabanicu,
Da ti brojim groše i marjaše!”
Koliko je care nabrojio,
Onolko se care zabrojio,
Gledajući u lijepu Anu - 35
Marku novci, a caru djevojka!
Antologija srpske narodne lirsko-epske poezije Vojne Krajine, Izabrala, priredila i predgovor napisala Slavica Garonja - Radovanac, Stručna knjiga, Beograd, 2000, str. 205.
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 311-312.
