Ljuto majka svoju Maru klela:
"Maro bila na moru brekinja!
Bijelo tijelo, brekinjovo deblo,
Bijele ruke, brekinjove stupe,
Crne oči, tija voda ladna, 5
Plave kose, zelena livada!"
Po njoj čoban svoje stado leće[1];
On odsječe brekinjovu stupu,
Pa napravi jasnu sviralicu,
I on svira u nedelju mladu, 10
U nedelju, prije jarkog sunca.
To slušala lijepe Mare majka:
"Mili Bogo, i nedeljo mlada,
Ko to lijepo tako jasno svira?
Konda neđe moja Mara pjeva!"15
