Ljubovca Kraljevića Marka

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu


Ljubovca Kraljevića Marka

Konja jaše Kraljeviću Marko
Ispod Šever, grada bijeloga.
Vidjela ga Ševerska djevojka,
Vvdjela ga, pa mu govorila:
„Lijvp ti si, Kraljeviću Marko, 5
Lijep ti si, vesela ti majka.
A sa majvom sv rodbina druga,
Još je lepša Jele, ljuba tvoja.
Zaludu joj dika i ljepota,
Kada nema od srca poroda. 10
Jali sina, jadi šćeri drage,
Da joj bude u starosti dika;
Nit ga ima, niti će imati.
Uzmi mene, Kraljeviću Marko,
Uzmi mene za vjernu ljubovcu, 15
L’jepo ću ti čedo poroditi,
L'jepo čedo, bit’ će muška glava,
Na bedrim’ mu ćorda ulentrana,
Niz pleća mu dvije šipke zlatne,
A na glavi kapa samurlija. 20
Znak će biti, da će junak biti.“
Kad to čuo Kraljeviću Marko,
Na to mu se srce ražalilo,
S ruke smiče prsten dijamanat,
Pa ga dava Ševeri devojci: 25
„Na ti, curo, obilježja moga,
Te me čekaj za petnaest dana,
Dok sakupim kitu i svatove,
Da te vodim mome dvoru b'jedom.“
Kad to reče, potera on šarca, 30
Te on ide dvoru bijelome,
Pred-a-nj brate Andro išetao,
Svojemu je bratu govorio:
„O, moj brate, Kraljeviću Marko!
Gdje je tebi prstei dijamanat? 35
Ili si ga u vinu popio,
Ili si ga u oklad stavio?"
Al’ govori Kraljeviću Marko:
„O, moj brate, Kraljević Andrija!
Kad me pitaš, da ti kažem pravo: 40
Ja ga n’jesam u vinu popio,
Niti sam ga u oklad stavio,
Neg’ sam jah’o dobra konja moga,
Ispod Šever, grada bijeloga,
Vidjela me Ševerkinja mlada, 45
Vidjela me, pa mi govorila:
„„Lijep ti si, Kraljeviću Marko,
Lijep ti si, vesela ti majka,
A sa majkom sva rodbina druga,
Još je ljepša Jele, ljuba tvoja. 50
Zaludu joj dika i ljepota.
Kada nema od srca poroda,
Jali sina, jali šćeri drage,
Da joj bude u starosti dika;
Nit’ ga ima, niti će imati. 55
Uzmi mene, Kraljeviću Marko,
Uzmi mene za vjernu ljubovcu,
L'jepo ću ti čedo poroditi,
L’jepo čedo, bit’ ćv muška glava,
Na bedrim’ mu ćorda ulentrana, 60
Na plećp mu dvije šipke zlatne,
A na glavi kapa samurlija,
Znak će biti, da će junak biti.““
Na to mi se srce ražalilo,
S ruke smakoh prsten dijamanat 65
Te ga dadoh Ševeri devojci:
„„Na ti, curo, obilježja moga,
Te me čekaj za petnaest dana,
Dok sakupim kitu i svatove,
Da tv vodim mome dvoru bjelom.““ 70
Neg’ te molim, moj rođeni brate,
Ti mi hajde dvoru bijelome,
Ti prevari moje ljubi drage,
Da imade svake trgovine,
A najviše sjajnih ogledala, 75
I one joj za veziva svile,
Nek’ se, mlada, lijepo naresi,
Da idete kupovat na more.
Kad dođete u kraj vode ladne,
Ti pogubi moje ljubi drage. 80
A ja idem kupiti svatove,
I dovesti Ševerkinje mlade.“
Kad Andrija brata razumio,
Ne htijaše, e manje ne mogaše,
Neg’ mi ide u bijele dvore, 85
Te doziva svoje neve drage:
„Neve moja, zlaćena jabuko!
Ti se, mlada, lijepo naresi,
Da idemo u kraj mora sinja,
Tu imade svake trgovine 90
A najviše sjajnih ogledala
I od one svile za vezivo."
Al' da vidiš Markove ljubovce!
Ona stade pa se resi l'jepo.
Sve u ruho što imade bolje, 95
Uzimlje mi novac nebrojeni.
Pa mi ide u kraj mora sinja.
Na kraj mora nema trgovine.
Nad vodu se nadvirila, mlada,
I sama je sobom govorila: 100
„Mili bože, čuda velikoga!
Što je moje potamnjelo lice,
Ko da će ga voda radovati?“
Kad to čuo Kraljević Andrija,
On je svojoj nevi govorio. 105
„Neve moja, zlaćana jabuko!
Ta šta će ga, neg' radovat’ voda.“
Sve joj, junak, po istini kaže,
Po istini što je i kako je.
Kad to čula Markova ljubovca, 110
Djeveru je, mlada, govorila:
„O, djevere, Kralević Andrija!
Moj djevere, zlaćeni prstene,
Rusa me je zabolela glava,
Puštaj mene u gore zelene, 115
Dok priboli rusa meni glava.“
Andro jeste srca milostiva.
Puštava je u gore zelene.
To vremena za malo stajalo,
U gori se čedo zaplakalo: 120
Čedo rađa Markova ljubovca.
Kad to viđe Krvljević Andrija,
Da mu neve čedo porodila,
Njemu Bog i sreća dobra dade,
Da je im’o tri svilena pasa. 125
S jednijem jv čedo povijao,
A s drugije nevu opasao,
Treće ga je sebi ostavio,
Pa ih uzme na pleći junačke,
Znamenito čedo u naručje, 130
Pak mi ide dvoru bijelome.
U to doba Kraljeviću Marko,
Svatovima i Ševerkom mladom.
U dvoru se čedo rasplakalo.
Al’ govori Kraljeviću Marko: 135
„O, moj brate, Kraljević Andrija!
Čije čedo u dvoru mojemu?“
Andrija mu po istini kaže:
„O, moj Marko, moj rođeni brate!
Čedo tvoje i ljubovce tvoje.“ 140
Kad to čuo Kraleviću Marko,
On mi trči u bijelu kulu,
A Andru je bratu govorio:
„O, Andrpja, moj rođeni brate!
Ti dočekaj Ševerknnje mlade, 145
Pa je vrni natrag u matere.
Nemoj mladu ni s konja dizati,
Neg’ daj njome do tri pratiđije,
Daje prate do bijela dvora,
Da ne reku, da je obljubljena.“ 150

Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Razne srpske narodne pjesme. Sakupio po Boci Kotorskoj i okolini dubrovačkoj i tumač dodao Milan Osvetnik. Izdanje srpske knjižare i štamparije Braće M. Popovića u Novome Sadu, 1888, str. 27-31.