Ljubičice. XL. Pastirka
| Pastirka Pisac: Milorad Popović Šapčanin |
Nabujala travčica
I potok se žuri,
A vodopad gubi se
U tanki mehuri.
Povetarac prolazi
Kroz šume i gaje,
Iz daleka reka se
Kao staklo sjaje.
Moje stado svileno
Poljanicom pase,
A mlekuščad prebela
Trči i igra se.
Pa kad dalje poteram
Raduju se mladi
Baš k’o sitni glasići
Malenih zvoncadi.
Brdom plandi pastirčad,
Razležu se svirke,
A mi dole igramo
Malene pastirke.
Ka’ u hitre košute
Nožice nam male,
Mi bi, tice vesele,
Vazda skakutale.
A kad padne vrućina,
Raščisti se vreme,
Priteramo ovčice
U dubrave neme.
Pa pod strehom zelenom
Lisnatoga granja
Latimo se, vesele,
Lakoga igranja.
Pa dok stado prilegne
Kod vode da spava
Nakidamo cvetića
Crvena i plava.
Pa u slatkom kikotu
Kitimo se mlade,
A hladni nas vihori
Sa planina hlade.
No kad veče zahladi
Približe se mraci —
U selo se spustimo
Lagani koraci.
Pa pevamo pesmice,
Ka’ tice na grani,
A mimo nas prolaze
Veseli jarani.
Izvor
[uredi]- 1866. Vila. Godina druga, broj 32, str. 509.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milorad Popović Šapčanin, umro 1895, pre 129 godina.
|