Ljuba malog Radojice

Izvor: Викизворник


Ljuba malog Radojice[1]

Kliče vila sa dela golema:
„Mili Bože, čuda golemoga,
Što je malo selo neveselo,
Što u njemu sad kolo ne igra?”
Kliče druga iza drena bela, 5
Pa besedi ona bela vila:
„Ao, vilo, moja drugarico,
Kako će se selo veseliti,
Kako li će sad kolo igrati,
Kad je umro Radojica mali, 10
Ostala mu udovica Jana
I u Jane čedo prenejačko,
Prenejačko od nedelje dana,
Nit’ se smeje nit’ ručicu daje!
Jani s’ došla braća u poode, 15
Pa je zovu da js vodu dvoru:
,Ajde, Jano, da te mi vodimo,
Da vodimo da te udomimo,
Udomimo, brže poodimo!'
Jana veli miloj braći svoji: 20
,I’te zbogom, mila braćo moja,
Zakleo me Radojica mali
Da s’ ne udam tri godine dana
Dok mi čedo malo ne odraste!’
Kadno prođe tri godine daia, 25
Jani ide i otac i majka:
,Ajde, Jano, ajde, čedo naše,
Da t' vodimo da te udomimo!'
Jana veli i ocu i majki:
,Prsčeka'te dokle sunce zađe, 30
Sunce zađe za goricu čarnu,
Da uspavam sirotu nejaku,
Da ne vidi kad joj ode majka
I ne trza očima za majkom
Otkuda joj više doći neće!' 35
Janu čeka i otac i majka
Dok ne zaće za goricu sunce,
Dok uspava sirotu nejaku;
Janu zove i otac i majka.
,Prečekajte, mili roditelji, 40
Dok deveri u dvorove uću!'
Čeka Janu i otac i majka
Dok deveri u dvorove uću.
Naručuje udovica Jana:
,Oj, deveri, braćo nerođena, 45
Nerođepa kao i rođena,
Kad budete veče večerali,
Vašu decu met'e na koleno,
A sirotu met’e kod kolena,
Da se znade ko je sirotica, 50
Koja nema ni oca ni majke;
Kad stanete aljine krojiti,
Vašoj deci bele i crvene,
A siroti crne kaluđerske!'
Pak se onda diže putovati, 55
U gori i konak uvatio.
Kad ujutru beo dan osvanu,
Kuka Jana kao kukavica:
,Ko će jutros siroticu moju,
Ko li će je jutros opasati, 60
Ko li će joj lice umivati,
Ko li će joj bela leba dati?'
A u Jane razgovorna majka,
Razgovara udovicu Janu:
,Muči, kćeri, udovice Jano, 65
Baba će je jutros opasati,
Tetke će joj lice umivati,
Strine će joj bela leba dati!' —
,3alud mene razgovaraš, majko —
Baba stara skoro će umreti, 70
Tetke mlade razudaćedu se,
Strine jesu kao i svake strine,
Vole svome neg mojoj siroti!
Šarke tice, visoko letite,
Vidite li siroticu moju — 75
Je li gola, je li gologlava,
Je li bosa, je li raspojasa,
Je li gladna, je li željna majke?' —
,Oj, Boga ti, udovice Jano,
Mi smo tice visoko letile 80
I vidili siroticu tvoju —
Nije gola, nije gologla[va],
Nije bosa, nije raspojasa,
Nije gladna, al' željna majke!’
Kad sasluša udovica Jana, 85
Od žalosti na zemlšcu pade,
Zemlji pade, Bogu dušu dade.

(ASANU, br. 8552/257, XXV, 24).

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Varijante[uredi]

Var.: I, 739; III, 81; Ir, 414.

Reference[uredi]

  1. Naslov skupljača — O smrti Radojice malog i vjernosti njegove ljube.

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 264-266.