Ljubav k rodu

Milo Jovović

Sve što mene okružuje,
Podražuje srce moje,
I savjet mi ovi daje:
Ljubi, ljubi Srpstvo tvoje.

Zora rujna kad zarudi,
Kad je ospu zraci blagi;
Divna mi se želja budi,
Da ja ljubim svoj rod dragi.

Uzdignem li oči gore,
Vidim nebo plave boje,
No njem zv'jezde k'o da zbore:
Ubi, ljubi, Srpstvo tvoje.

Tihi vjetrić, miris cv'jeća
I ptičiji poj umilni,
Sve me blagim glasom sjeća,
Da ja ljubim svoj rod silni.

Zvona sveta kad zabruje,
Glas anđelski šapće tio,
I s neba mi navješćuje,
Da ja ljubim svoj rod mio.

Munja nebom kad zasine
I grom pukne smrtonosni,
Želja mi se i tad vine,
Da ja ljubim rod ponosni.

Ah! Ko ne bi ljubio te,
Mili srpski zavičaju!
Pun si slave i divote,
A podoban za me raju.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar (Crna Gora), 1897. god., Milo Jovović, „Golub“, broj 11. i 12., u Somboru, 1. juna 1902., str. 180.