Ja se pripeh na najviše visine,
Ej, oj, rode moj![1]
Pa pogledah na najniže dubine,
Đe mi ljeljen i košuta planduje.
Zapeh str'jelu za zlaćenu tetivu. 5
Da ustr'jelim vitoroga ljeljena;
Ne ustr'jelih vitoroga ljeljena,
No ustr'jelih pod prstenom đevojku.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 284.
