Jutro na Alpima

Jutro na Alpima Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Jutro na Alpima

Jutarnja nebesa, kao suza čista,
Na grobu majke kad zaplače dijete;
Na njima jošte, kao parče lista
Razbijenog mraza, bijel mjesec blista.
I dok rumen žarka ogromne planete
Razbija istok iz modrih dubina,
S kosmatih brda, kao stuhâ čete,
Dremovne sjenke bude se i lete.
 
Ah, često ovdje, sred alpskih visina,
U moru sunca, snijega i zraka,
U plavom jutru svečanih tišina,
U mojoj duši punoj bola, mraka,
Ćutijah božanstva istinska i jaka.
 
Al’ ovo isto sunce, koje sada,
Kô tih, nasmijan i zabrinut djeda,
Širokim pogledom šestari i gleda
Prostore svoje države i stada,
Ko li će gledat? I ovu tišinu
Ko li će duhom, kô ja sada, proći?
 
... Hoću l’ ja to biti? ... Il' jezero koje,
Što bunca kô duša, kao pjesme moje? ...
 
Mon Blanc, 1. 8. 1904.

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 65.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.