Junak nad junacima

Izvor: Викизворник


Junak nad junacima

0001 Vino pije Marko Kraljeviću
0002 Su njegova do dva pobratima:
0003 Prvo mi je vojvoda Milošu
0004 Od prostrana polja Kosovoga,
0005 A drugo je Oblačiću Rade
0006 Od širokog šera Sarajeva;
0007 Vino piju u Kosovo ravno
0008 Pod Kukunom zelenom planiniom
0009 Kod bijele Ružarice crkve
0010 Zadužbine slavnog car-Lazara,
0011 Vino piju razgovaraju se.
0012 Kad im vino razabralo lice
0013 A rakija jeglen zametnula,
0014 Sve junaci zbore o junaštvu,
0015 O dobrijem konjma i junacim’ ;
0016 No da reče Marko Kraljeviću:
0017 ”Fala Bogu, moja braćo draga!
0018 ”More l’ koji znati jal’ viđeti,
0019 ”Da l’ je od nas boljega junaka,
0020 ”Ja Turčina jali Latinina,
0021 ”Al’ našega brata Rišćanina,
0022 ”Koji bi nam sad došao ovđe,
0023 ”Nama težak zulum učinio,
0024 ”Popio nam na sramotu vino,
0025 ”Ni platio ni nam zavalio,
0026 ”No na lakat ruci omjerio,
0027 ”Mi njegovu ruku poljubili
0028 ”Od stra’ ,braćo, i nevolje ljute,
0029 ”Mi njegova konja prekovali,
0030 ”Srebrne mu klince udarili?”
0031 Tako reče vojvoda Milošu:
0032 ”A ne luduj, dragi pobratime!
0033 ”A tako mi Boga jedinoga
0034 ”Toga niđe u svijetu nema.”
0035 Muči Rade, dockan progovara:
0036 ”Fala Bogu, moja braćo draga!
0037 ”Čudno li ste ludi i bezumni!
0038 ”A tako mi Boga pravednoga!
0039 ”A ja znadem boljega junaka
0040 ”Od nas svijeh u Kosovu ođe:
0041 ”Poturicu Đurđevića Meja
0042 ”Iz Đurđije grada bijeloga,
0043 ”Baš takoga u Turaka nema:
0044 ”Da on sade u Kosovo dođe,
0045 ”Što bi htio to bi učinio
0046 ”Svijem nama na sramotu ljutu. ”
0047 Pogleda ga Marko Kraljeviću,
0048 Pa se poče podrugivat’ njime.
0049 Tada reče vojvoda Milošu:
0050 ”Muči Rade, ženska strašivice!
0051 ”Čudno li te prepadnuo Mejo!
0052 ”A tako mi Boga pravednoga!
0053 ”Da ga viđu, psi mu j…i majku!
0054 ”Živu bih mu savezao ruke,
0055 ”Udrio mu štapa pet stotina,
0056 ”A ljubio bulu na sramotu. ”
0057 A to Radu dobro žao bilo,
0058 Pa ovako riječ besjedio.
0059 ”D’ ako Bog da, moja braćo draga!
0060 ”Da sad Mejo u Kosovo dođe,
0061 ”Da vi viđu svijetlo junaštvo. ”
0062 U tu riječ koju besiđahu
0063 Doklen stade jeka isprijeka
0064 Širokijem poljem kosovskijem,
0065 Kad evo ti konja i junaka,
0066 Po imenu Đurđevića Meja;
0067 Dok ga viđe Oblačiću Rade,
0068 Uput pozna Đurđevića Meja,
0069 Pa besidi Marku i Milošu:
0070 ”Eno Meja, moja braćo draga!
0071 ”Na labudu konju velikome,
0072 ”Na sedlu mu noge prekrstio,
0073 ”Nosi golu u rukama ćordu,
0074 ”Pa se golom pod oblake baca,
0075 ”U gole je dočekuje ruke. ”
0076 Dokle Mejo Ružarici dođe,
0077 Kad ga viđe Marko i Milošu,
0078 Oba pred njim na noge skočila,
0079 Pod Turčinom konja uvatili,
0080 Meju bilu ruku poljubili,
0081 I dali mu ožđeldiju vino.
0082 Čaše dvije od dvadeset oka,
0083 Đogata mu konja prekovali,
0084 Srebrne mu čavle udarili,
0085 Sjedoše ga čelo u trpezu,
0086 Daju Meju od stra’ piti vina;
0087 Al’ ne hoće Oblačiću Rade,
0088 Nit’ mu dava, nit’ mu konja voda,
0089 No na Meja gleda poprijeko.
0090 A veli mu Đurđeviću Mejo:
0091 ”Kopiljane, Oblačiću rade!
0092 ”Što si junak bolji nastanuo
0093 ”Od sokola Marka i Miloša?
0094 ”Što se moje ne privatiš ruke?
0095 ”Kamo li ti ožđeldija vino? ”
0096 Tada riječ besjedio Rade:
0097 ”Hod’ otole, psi mu j...li majku!
0098 ”Ja ne davam ni boljemu vina;
0099 ”A što gledaš poprijeko na me,
0100 ”Đe me vidiš, sve mi priprećuješ,
0101 ”Đe l’ ne vidiš, sve mi poručuješ?
0102 ”Tebe, Mejo, dvadest i pet ljeta,
0103 ”Mene nema nego sedamnaest,
0104 ”Pričekaj me, kurvin kopiljane,
0105 ”Dok mi bude dvadeset godina,
0106 ”Onda ću ti na mejdan izaći,
0107 ”Al’ ne mogu srcu odoljeti,
0108 ”Nego ustaj da se oblazimo,
0109 ”Jednom mi je zeman umrijeti,
0110 ”I potle ću, Mejo, odmirati. ”
0111 To Turčinu dobro milo bilo,
0112 Pa junaci na noge skočiše,
0113 Na debele konje posjedoše,
0114 A plamene sablje povadiše,
0115 Junaci se u obraz ljubiše,
0116 Jedan drugom život alalio,
0117 Pa oskoči jedan od drugoga,
0118 Na golo se gvožđe udariše,
0119 Oko bile Lazareve crkve
0120 Gonili se za četiri sata,
0121 Dokle obje salomili ćorde,
0122 Jedan drugom rane ne zadali,
0123 Pa okrnje sablje poturili;
0124 A čelikli koplja dovatili,
0125 Junaci se njima udarili,
0126 Dokle bojna koplja polomili,
0127 Jedan drugom rane ne zadali;
0128 Onda dobre konje osjedoše,
0129 Za bila se grla ufatiše,
0130 Pa se nose po Kosovu ravnom.
0131 Dok na tamu počinulo sunce.
0132 Jadan Rade balam’ zabalio
0133 Bijelijem pola krvavijem,
0134 Malo Turčin balam’ zabalio,
0135 Jadna Rada dobro umorio,
0136 Gotovo ga bješe osvojiti.
0137 Al’ zavika mali Radojica:
0138 ”Vidiš, Mejo, kukala te majka!
0139 ”Đe počinu na zapadu sunce. ”
0140 Obrnu se Đurđeviću Mejo
0141 Da on vidi đe je žarko sunce,
0142 Oko Rada oslabio ruke,
0143 A Rade ga sebe pritegao,
0144 Pa ga naže preko desne ruke,
0145 Njim udari u zelenu travu,
0146 Pa ga zakla zubom bijelijem.
0147 Tada Rade sjede počinuti,
0148 I od sebe umor utirati,
0149 Pa se diže Oblačiću Rade,
0150 Te Turčinu posiječe glavu,
0151 I primi mu svijetlo oružje.
0152 Od jada ga rasporio Rade,
0153 Kad u Meju dvije utrobice,
0154 U nje ima tri srca junačka,
0155 A oko njih ljuta guja spava;
0156 Da se Meju guja probudila
0157 Te bi njemu život održala,
0158 A Rad bi jadna izgubila.
0159 Otole se rade podignuo
0160 Da on Bogom pobratime traži,
0161 Kad tu Marka ni Miloša nema,
0162 No utekli od Turčina Meja,
0163 Pa zavika Oblačiću Rade:
0164 ”Ne bjež’ kurvo, Marko i Milošu!
0165 ”Evo jadna u životu Rada,
0166 ”A đe nosi od Turčina glavu. ”
0167 A kad čuo Kraljeviću Marko,
0168 Tu pričeka pobratima Rada,
0169 Doklen dođe i donese glavu,
0170 Zagrli ga Marko i Milošu,
0171 Ljube Rada u bijelo lice:
0172 ”O aferim, naš sokole sivi!
0173 ”Kad si taki junak nastanuo. ”
0174 A po tome sjeli piti vino,
0175 Dijelili sa Turčina oružje,
0176 Radu glavu starješinstva dali.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.