Junak
Oblaci se mute,
Vijavica vije,
Sikću munje ljute,
Grom umetom bije:
Junak diga’ čelo
Ponosito k nebu;
Napr’jed stupa smjelo,
Jer tek rđe zebu. —
Klanac je do klanca
Pun zasjeda kobnih,
A šanac do šanca
Pun dušmana zlobnih:
Junak diga’ čelo,
Pa ne će da luta;
Napr’jed stupa smjelo,
Krčeć’ sebi puta. —
Uždila je borba,
Smrt osvuda stiska;
Grmi, ječi korba,
Kletva, jauk, piska:
Junak diga’ čelo,
Srce mu ne trne;
Napr’jed ide smjelo
Rukom vatru grne. —
Al’ sudba najzada
Već mišicu digla,
Da ga sasvim svlada,
Doba su mu stigla:
Junak diga’ čelo,
Smrt bez straha pazi;
Stupa ipak smjelo :
Smjel i u grob slazi. —
