Još ljubiti mogu...
Usahnuo izvor ushita i sreće,
Ne nosi me struja mladalačkih snova,
Sa grane života rasulo se cv'jeće
U beskrajnu pustoš pokojnih sv'jetova...
Nit' osmejak slatki milozračne zore
Ne vraća mi pokoj umrlijeh dana,
Nit' pjesmice mile, što se jutrom hore,
Ne vidaju grudi pod teretom rana.
Izlio sam suze i bez suza sada
Na pepelu nade i pokoja plačem,
I vjera mi gine, umire i pada,
K'o nevina žrtva oborena mačem...
Ja sam hudi mornar, kom' je sudba dala
S okeanom hladnim da se vječno bori,
Koji neće stići zoru ideala,
Niti slatku čežnju, što mu srce gori.
Niti više nemam ni snova, ni sreće,
Samo jedno blago propalo mi nije:
Još ljubiti mogu, još se izvor kreće,
Koji tvoja slika besmrtnošću grije!