Jozo Bronzić i Turci

Izvor: Викизворник


Jozo Bronzić i Turci

0001 Kad vremena bjehu ljetna prošla,
0002 Slavna jesen bješe k nama došla,
0003 Ljetne tice gorom žuberahu,
0004 Kavaljera Bronzića buđahu:
0005 „Ustani se, Bronca kapetane,
0006 Jere ti se vr’jeme ustanuti,
0007 E Danica svoje lice napravlja,
0008 Kleti Turčin k tebi boj pripravlja!”
0009 Kade Jozo bješe razumio,
0010 Družini je svojoj besjedio:
0011 „O, družino, moja braćo mila,
0012 Da ste danas spravni vojevati
0013 Za proliti našu krv junačku,
0014 A baš čuje ona Gospa mala,
0015 Kojano je Beču u pomoć bila,
0016 I nama će, braćo, ako Bog da!”
0017 U te reči u koju zborahu,
0018 U to prispje sedam turski fušta,
0019 Za njima su tri šambeka pusta,
0020 Izmeđ’ nji je vojska izm’ješana —
0021 Tripulini i mladi Tunežini.
0022 Vikom viče ta turska delija:
0023 „Što tu činiš, zli Peraštaninu,
0024 Predaji se, Jozo kapetane!”
0025 Ponizno im Jozo odgovara:
0026 „Muč’, ne viči, ti turska galijo,
0027 Ne sramoti od sebe boljega!”
0028 U tome se ta’ boj zametnuo —
0029 Bog pomoga mladu Jozu Bronci,
0030 Razbio je Tunežine Turke,
0031 Razbio ih, s ničim ostavio,
0032 I to što je malo ostanulo
0033 Sramotno je natrag odbjegnulo!



Izvor[uredi]

SANU IV - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.