Jovo i Marija

Vjetar ružu uz polje nosaše,
Na Jovin je šator nanosaše,
Gdjeno Jovo sa Marijom bješe;
Jovo piše, a Marija veze;
Nesta Jovi mrka murećepa,
A Mariji zlata žeženoga,
Onda Jovo Mari govoraše:
„Oj Marija, draga dušo moja!
Jeli tebi mila moja duša?
Jel' ti tvrda moja desna ruka?“
Mara njemu tijo odgovara:
„Vjeruj Jovo, i srce i dušo!
Draža mi je, dragi, tvoja duša,
Nego moja sva četiri brata;
Mekša mi je tvoja desna ruka,
Neg' četiri najmekša jastuka.“

Napomena

I^a, 31. Ranko i Milica. Tako i u stihovima. Bez napomene odakle je. 3. gdino. 5. biele hartie. 7. Milьi. 11. Nato Milьa nьemu. — I^b 55. 2. Jovin. 11. tijo.

Izvor

• Karadžić, V. S. 1824. Narodne srpske pjesme. Knjiga prva. Lipisca. str. 55–56.

• Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 205-206.