Djevojka je suncu govorila:
„Jarko sunce jesi l' uranilo,
„Jesi l' moje dvore oblazilo,
„Jesi l' vidlo šta mi mati radi?
„Da li znade za srdašca jade? 5
„Tri godine kako dragog dvorim,
„Nit' me grli, ni mi lice ljubi,
„Ni me pita jesam li mu zdravo.
„A mati mu k'o aždaha ljuta,
„I s nje ronim suze često puta, 10
„Mene zove da sam nerotkinja.
„Pre proleća ni voće ne rodi,
„Dokle sunce ne ogrije zrakom,
„A nevjesta dok je neljubljena,
„Neljubljena i nemilovana.“ 15
Ona misli to niko ne sluša,
Al' je sluša njena svekrvica,
Pa je njojzi tiho govorila:
„Bogom sestro, moja snaho draga!
„Zašt' mi nisi prije kazivala 20
„Da nijesi s Jovom do sad bila?“
Pa odlazi svome sinu Jovi.
Pa je majka sinu govorila:
„A moj sine mlađani Jovane!
„Kakva li je voćka bez proleća, 25
„Dok je sunce ne ogrije zrakom —
„Onako je i moja snahica,
„Jer je do sad nijesi ljubio,
„Ni joj licem lice ugrijao.“
Kad to čuo čelebija Jovo 30
Govorio ostarjeloj majci:
„Stara majko, Bogu mila bila!
„Ja sam gled'o je l' mi vjerna ljuba,
„I oće l' se kome pojaditi. —
„Vjerna mi je, al' je prolivena, 35
„Jer se jadi tebi, mojoj majci.“
Govorila ostarjela majka:
„Borme nije, ogrijano sunce,
„Nije s mlada meni pojadila,
„Nego suncu što zemlju prolazi. 40
„Pitala ga: šta joj radi majka,
„Da li znade za srdašca jade,
„A za jade što joj srce znade?“
Kad to čuo čelebija Jovo
Na ljubu se svoju ražalio, 45
Pa je svojoj majci govorio:
„Majko moja, Bogu mila bila!
„Tvoja snaha bi mi robinjica,
„Od sada će moja domaćica.“
I ne prođe ni godina dana, 50
Nevjestica i sina rodila,
Zlatnih ruku a zlatnijeh kosa,
Lijep porod s Jovom izrodila:
Dvije šćeri i četiri sina.
Šćeri svoje dobro udomila, 55
A sinove mlade poženila.
Dobra bila, dobra dočekala!
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 74-76.
