Biser niže Jovan-begovica,
Na biser joj osjen nastupio.
Čudila se Jovan-begovica:
Oklen njojzi osjen na biseru?!
Da bi rekla da je od oblaka, 5
Vedro nebo niđ’ oblaka nema;
Da bi rekla da je od drveta,
Ravno polje nigđe drvca nema.
Okrenu se s desna na lijevo,
Kad za njome trideset hajduka. 10
Prepade se, Jovan begovica.
Njojzi vele trideset hajduka:
„Ne straši se, Jovan-begovice,
„Ne ćemo ti ništa učiniti;
„Već nam kaži za Jovana blago?“ 15
Njima veli Jovan-begovica:
„Hajd’ otolen trideset hajduka,
„Ovo nije Jovan-begovica,
„Već robinja cara čestitoga;
„A u cara dosta blaga ima, 20
„Dosta blaga — a malo evlada,
„Našlo mu se jedno malo čedo,
„Malo čedo — al’ je muška glava,
„Pa mu nižem granu od bisera."
Kad to čulo trideset hajduka, 25
Pobjegoše niz to polje ravno.
U to doba čelebija Jovo:
„Bre, aferim, vjerna ljubo moja,
„Kad si meni glavu održala!“
Poljubi je među oči crne. 30
Luča, književni list društva „Gorski vjenac“, godina II sveska XI, za novembar, urednik prof. Lazar T. Perović, Cetinje, K. C. Državna štamparija, 1896., str. 515.
