Molila se Jovan-begovica,
Molila se Jovan-begu svome,
Da je pusti u rod miloj majci.
Progovara beže Jovan-beže
„Kad urodi javor jabukama, 5
I kaldrma rumenom ružicom,
Onda ću te u rod pustit’ majci.“
Luda mlada Jovan-begovica,
Jeste luda, al’ od vnše mudra,
Jedno jutro rano uranila, 10
Ona kiti javor jabukama,
I kaldrmu rumenom ružicom,
Pa mi budi bega Jovan-bega:
„Ustaj Jovo, granulo je sunce,
Urodio javor jabukama, 15
I kaldrma rumenom ružicom;
Ustaj Jovo, pa opremaj ljubu.“
Usta Jovo, te opremi ljubu,
Opremi je u rod miloj majci.
Kad je bila na prvom konaku, 20
Al’ eto ti prvog knjigonoše:
„Vrat’ se natrag ljubo Jovanova,
Umro ti je tvoj snnak jedini!“
Al’ to ljuba haje i ne haje.
Kad je bila na drugom konaku, 25
Al’ eto ti drugog knjigonoše:
„Vrat’ se natrag ljubo Jovanova,
Umrla ti šćerca jedinica!“
Al' to ljuba haje i ne haje.
Kad je bila na trećem konaku, 30
Al’ eto ti trećeg knjigonoše:
„Vrat’ se natrag ljubo Jovanova,
Umro ti je beže Jovan-beže!“
Tad se ljuba natrag povratila.
Kad je bila pred bijele dvore, 35
Al’ eto ti sinka jedinoga,
Ljubi majku u bijelu ruku.
Kad je bila u bijele dvore,
Al’ eto ti šćerce jedinice,
Ljubi majku u bijelu ruku. 40
Kad je bila u zelenu bašču,
Ali sjedi beže Jovan-beže,
Sjedi Jovo, sitne knjige piše,
Te ih šalje svojoj v’jernoj ljubi.
Ka to viđe Jovan-begovica, 45
Ona pade pa se obeznani.
Pritrča joj Jovan-beže mladi,
Pa je uze na bijele ruke,
Odnese je na bijelu kulu,
Pa je pusti na mehke dušeke. 50
Kad ja spusti na mehke dušeke,
Tad je mlada dušu ispustila.
