Jovanova majka

Jovanova majka

Car je sluge svoje opravio
Da otidu srpskom zemnom ravnom,
Da pokupe trista đece lude,
Sve đetiće od sedam godina,
Da se caru pomlađuje vojska.
I odoše sluge po svijetu,
Po Srbiji đecu pokupiše,
Uzimaju silom na sramotu,
Od majkah đecu odvojiše,
Okupiše trista đece ludo.
Dokle ih je konak nagonio
U jedne babe ostarale,
Koja ima sina jedinoga,
Jovana od deset godinah,
Ima baba devet đevojaka.
Kad sjutra dan i zora dođe,
Evo rano Turci podraniše
I jadnoj babi Jovana uzeše.
E ih baba Bogom kumijaše:
„Ostav`te mi luda Jovana,
A uzmite devet đevojakah
Da su caru devet poslenica,
E nema majka do Jovana luda!“
A na Boga Turci ne gledaše,
Te uzeše luda Jovana.
Za njim se majka podignula,
Đegođ luda đeca počinula,
Jovanova kumi Turke majka,
Krenula je caru na saraju
Da cara za Jovana kumi.
A Turci je tade ufatiše,
Slomiše jo` noge i ruke,
Na muke jo` život udarahu.
No Jovanu majka govorila:
„Hajde zbogom, dijete Jovane,
E ti prosta moja muka bila,
Lasna ti rana ispadala,
Ko te ćera brzo mu uteka,
Koga ćeraš stignu ga brzo!“
Pa ondolen Turci otidoše,
Dođoše caru na divanu
I dovedoše trista đece ludo.
Car đeci oblaznicu daje,
On im daje vino i rakiju.
Luda đeca igru zametnula,
No ne hoće ludi Jovane,
Ni se igra, niti pije vino,
No sve roni suze od obraza,
A dvori cara čestitoga.
Kad ga care okom pogledao,
Pa ga desnom rukom dofatio,
Pa ga sjede care uz koljeno,
Pa upita svoje vjerne sluge:
„Što je, sluge, ludome Jovanu,
Koji ste mu zulum učinili?“
No mu sluge riječ govorile:
„Zulum mu je, dragi gospodaru,
Zulum mu je i nevolja je ljuta –
Luda ga je oženila majka,
Za njim bješe lijepa vlahinja,
Ne znade jo` ruke ni jabuke!“
Tade skoči dijete Jovane,
Sve mu što je i kako je kaza.
A kad care čuo i vidio,
Pogleda okom na dželata
I careve posjekoše sluge,
A Jovanu pratioca daje
I dade mu hiljadu cekinah.
Ondolen se Jovan podignuo,
Te ukopa ostaralu majku,
Pa otide dvoru bijelome.
Ali stoji cika u dvorove,
Stoji cika devet đevojaka.
Među njima Jovan dolazio,
Te je svoje sestre veselio:
„Ne bojte se, moje mile seke,
Mene je care doma opravio!“