Jesen na Vardaru

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Jesen na Vardaru
Pisac: Milutin Bojić


Milutin Bojic1.jpg


              Jesen na Vardaru


Umorno kliziš kroz polja golema
Mrk, kô da slava riku ti pomela;
Tvoj lom kroz klance, pun daha s opela,
Zvoni ko odjek napuknuta šlema.

Jer s polja tvojih krv još nije sprana,
Kosti sinova po dnu ti se lome,
Kô privid vidiš vojske koje grome:
Još pamtiš jauk posle svežih rana.

Kô uzdrhtalo lišće tobom kruže
Seni dedova sa časnim putirom,
Dok oko tebe jesen veje mirom
I sa padina sveža groblja tuže.

I dok grobove prva jesen kadi,
Jablani šume, dudovi i smokve,
Kao da vide još krvave lokve,
Značajnim šumom što u srca sadi

Svečanu zbilju. A pod njom sazreva
Vera i ponos. No svemoć ne trube.
Slave put što ga Večni Zakon dube
I grme rođaj sahranjenih dneva,

Kad rasklapa se grobnica careva.

1913



Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 103 godine.