Jeseni

Jeseni
Pisac: Jakov Šantić

Jeseni

O druže bez nade, o, jeseni hladna,
Ja ti vidim lice uvelo od bola;
Haljina ti pusta; izderana, gola
Stojiš kô sirota beskućna i jadna.

Sve bježi od tebe: nebo, sunce jasno
I šareno cvijeće skriva se i gine,
Ne čuju se ptice niti pjesme njine,
Nit frula pastira, nit pjevanje krasno.

Samo crna šuma tužno grane krene
I s vrhova žutih gladan gavran prene
Preko pustih njiva i poljana goli';

O, i on bi bježô ali ne zna kamo.
Bez nade, u bolu, tek ja stojim samo
I u duši silno ćutim tvoje boli.

Izvor[uredi]

Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 93.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.