Jerosim-ban
Razbolje se Jerosime bane,
U Vaporu na sinjemu moru;
Bolovao devet godin' dana,
Od živoga otpadalo meso,
Kano kora od suva javora. 5
Pod njime se šare zmije legle,
Od dv’je glave, od četiri krila.
Kad je njemu bolja dodijala,
K njem’ dolazi Igumane Savo:
— „Kazuj gr’jehe, Jerosime-bane, 10
Kazuj gr’jehe, što si sagr’ješio!“
— „A šta ću ti kazivati, Savo? —
Tuk’o jesam svoje roditelje,
Odgonio tuđe hranitelje,
Ljubio sam tri krštene kume, 15
Tri krštene četiri vjenčane.“
Kad to začu Igumane Savo,
Baca njega u to sinje more,
Moru baca, more ga izbaca,
Neće njega da potopi more. 20
Pita njega Igumane Savo:
— „Kazuj gr’jehe, Jerosime-bane,
Kazuj gr’jehe a očisti dušu!“
— „A šta ću ti kazivati Savo? —
Išao sam u tu goru crnu 25
Lov loviti sa hiljadu ljudi;
Kad sam bio na sred gore crne,
Sreo jesam pobratima svoga,
Pobratima vojvodu Todora
Na Sitnici na toj vodi ladnoj; 30
Ožednio vojvoda Todore,
Sagnu glavu da ugasi žeđcu,
Ispade mu burma okovana,
I uz burmu moći od pomoći.
Ja pomislih da je gruda zlata — 35
Manuh sabljom odsjekoh mu glavu.
Mrtva glava meni progovara:
„„Bog t’ ubio, Jerosime-bane,
Za što meni odsiječe glavu?
Ja bih tebi ove moći dao 40
A druge bi sebi pribavio.““
Ode glava vodom plivajući,
A ja odoh kući pjevajući.
Tu se jesam jako ogr’ješio
Tu sam svoju izgubio dušu.“ 45
Kad to začu Igumane Savo —
Baca njega u to sinje more,
Moru baca, more ga izbaca,
Neće njega da potopi more:
— „Kazuj gr’jehe, Jerosiie-bane, 50
Kazuj gr’jehe, a očisti dušu!“
— „A šta ću ti kazivati Savo? —
Krsno mi je ime svsti Đaorđe!
Od sile ga ni slavio nisam,
Već uranih sa hiljadu ljudi 55
Lov loviti po toj gori crnoj;
Kad sam bio na sred gore crne,
Sreo jesam ostarjelu majku,
Ona ide crkvi manastiru
U ruci joj časna Leturđija 60
A u desnoj do dva duplijera,
Tu mi majka božju pomoć dava:
„„Dobro jutro, Jerosime sine!
Što si danas tako uranio,
Lov loviti po gori hoditi, 65
Zašt’ ne ideš dvoru bijelome,
Slavu olavit’ svetitelja Ćorđa?““
Izgladnjeli hrti i ogari,
Ja zaiskah ostarjelu majku
Da mi dade svetu Leturđiju 70
Da je dadem hrtom i ogarom.
Ne dade mi već me opsovala.
Ja pograbih to sveto koljivo
Bacio ga hrtom i ogarom;
Istrgah joj oba duplijera, 75
O glavu joj oba izlomio,
I udarih do dva do tri puta,
Da ko broji i više bi bilo.
Tu me moja majka proklnnjala:
„„Bog t’ ubio, Jerosime-bane, 80
Sad si svoju ogrješio dušu! —
Bolovao devet godin’ dana,
Od živa te otpadalo meso,
Kao kora od suha javora!
Pod tobom se šare zmije legle, 85
Od dv’je glave, od četirp krila!
Neumr’o, dok s’ ne 'spovidio!““
To izusti a dušu ispusti.
Lribilježio u Krajini P. Babić.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
