Jerko Škripalo3/10
| ←Šena deveta | Jerko Škripalo Pisac: Nepoznati autor Šena deseta |
PRHUN: Gosparu, nemo’ kolorižat! molim te, prosti onemu vragu Merdohainu; koga ćeš vraga od njega? Na, poslo ti je kartu bjanku [list bijeli, carte blanche], da ga oblegaš koliko hoćeš a da ga pustiš.
PERA: Na vjeru ti dobro, Jero, naspomeniva — to je najboqe, neka nas ne kostaju vjenčanja! Anici, kad je tako, ne udava’mo zasad Milicu — možebit da su nalagali na nju. Hoću učinit, kad je udam — smrdulju! — tri pjata [jela] i dovestit tvoje i moje parente [rođake], da nam provesele kuću, a sve na tuđe spendze.
JERKO: Nu da’, Prhune, tu skrituru [spis], neka je vidim je li se dobro podpiso: „Io [ja] Merdokanina...“ — nije ovo njegovo ime!
PRHUN: Jes, gosparu; ja sam sto tu, kad je piso! zato stavi oćale i pročisti ih, neka bolje vidiš. O, cazzo, gosparu, i ja nijesam mali doktur?
JERKO: O sad mi se s oćalima ne bliješti! „Io, Merdohaino, affermo quanto di sopra... [potvrđujem što je gore...] — O sad je dobro, si da je ovo njegovo ime. A sad ću ti ga oblegat ducento zucchini [dvjesta dukata] — neću manje!
PRHUN: Gosparu, vele je toliko, dosta je cento [sto], a da[t] ti će još i tries paneta [glava] cukara.
PERA: Dosta je, Jero! na vjeru će nam valjat to cukara za torata i za cukarat [šećeriti] pečeno, kad se Milica uda; a što nam ostane, ostavićemo kad nam se akobogda Maro vjeri, a štogodje ćemo prodat, ako nam uspara.
JERKO: Prhune, kontent sam! Drži tu skrituru dokle dođemo doma, da ga oblegamo, a za ovu ti sensariju, nego[m] me učine &, učiniću te gvardijanom [čuvarom] za Jakin: i neću da mi davaš polovicu od dobiti, ma hoću da mi doneseš koju salčičatu i beškota. Čini utoliko pustit Žudjela, ma da mi veće ne dođe na oči. Ti utoliko, Prhune, začni jednu pjesan, a ja ću i moja lijepa Pere izvestit kolo. — Lijena Pere, da dovečer za’edno ležemo, kad smo se umirili &&&.
PRHUN: Mi dospjesmo; ako vam nije bila ugodna, a vi zahehate: „e-e-e!"
Reference[uredi]
