Jerko Škripalo2/1
←Šena deseta | Jerko Škripalo Pisac: Nepoznati autor Šena prva |
Šena druga→ |
IVAN: Ja ti laškah, gosparu, ventrig, kako me gospođa naučn, koja mi da za ovu lupeštnnu lijepu užinu: jedai kuljen nadjeven suhvam i krvim koji mi sam pođe niz grlo. Ah, da me hoće svaki dan ovako čitat, davo bih joj na znanje sve gospareve maganje.
VICKO: Ivane, Ivane, dje ideš?
IVAN: Idem ti u kurve matere; je li ti drago? Hoć joj ponijet ovi ventrig od gospareve strane i reć joj: „u Šumetu kašu metu“?
VICKO: Onamo oprduj; nemo’ da ti omlatim ovu vreću oko glave.
IVAN: Neka ti lažu, neka ti govore je li — jes! Neka ti za ti glas stavim ovi ventrig na nos mješte oćala, da bolje vidiš, i neka ti učinim brke; a sad si pravi maškar od poklada.
VICKO: K sebi ruke, ja ti velju! nemo’ da ti zovem gospođu.
IVAN: Muč' evo pudara, navodi se pjan je ko rep. Da’ tu vreću; sad ću mu kalat jednu burlu ljepšu od svijeta. — Pudaru, kučka ti u vinogradu: „Gdje ideš? u pudarinu! Odkle ideš iz pudarine!“
Reference
[uredi]