Jelena i ban

Izvor: Викизворник


Jelena i ban

Veseo Pavle na divan,
A neveseo s divana;
Išeta pred njeg' Jelena,
Jelena sestra rođena,
Da bratu konja privati; 5
Bratac joj Pavle govori:
„Tamo, potamo, Jelena,
„Jelena, sestro rođena."
Jelena bratu govori:
„Tako ti Boga, mlad Pavle! 10
„Mlad Pavle, brate rođeni,
„O čem' gospoda divane?" —
„O čem' gospoda divane,
„Već o tebika, Jelena,
„O tvojoj lepoj lepoti, 15
„O tvojoj mudroj mudrosti?
„I sam se bane opkladi
„U sedam beli gradova
„I trista žuti dukata,
„Da ne smeš ići, Jelena 20
„Kroz Mišljen goru na vodu.
Jelena mi se nasmeja.
Pa bratu Pavlu besedi:
„Ne boj se, brate, ti bana.
„Što bane tako besedi; 25
„Već daj mi ruo katansko,
„I daj mi konja alata,
„I do dva druga bradata,
„Da se ja, brate, obučem,
„Da i ja idem na divan, 30
„Da i ja malo poslušam,
„O čem' gospoda divane."
Jelena mi se obuče
U ono ruo katansko,
I metnu kalpak na glavu; 35
Na glavu kalpak dugački.
A britku sablju uz bedra;
Pa onda ode kroz goru;
A kada beše sred gore,
Ona mi bana susrete, 40
Koji se za nju opkladi
U sedam beli gradova
I trista žuti dukata;
Iz dalek' joj se ukloni,
Iz bliza joj se pokloni, 45
I u ruke je celiva
I u to desno koleno.
Božju mu pomoć naziva:
„Božja ti pomoć, mlad bane!
A bane njojzi besedi: 50
„Dao Bog dobro, carević!"
A ona njemu besedi:
„Tako ti Boga, mlad bane!
„Ima li gdegod devojka,
„Koja je na me prikladna?" 55
Njojzi mi bane besedi:
„Tako mi Boga, carević!
„Imade jedna devojka:
„Lepoga Pavla sestrica,
„Njojzi je ime Jelena, 60
„Ona je na te prikladna " —
„Tako ti Boga, mlad bane!
„Odvedi mene do dvora
„Lepoga Pavla sestrice."
Odvede mi je mlad bane 65
Do dvora sestre Pavlove,
Bele joj dvore otvori,
I u dvore je upusti.
Ali mi veli Jelena,
Lepoga Pavla sestrica: 70
„Mala ti fala, mlad bane!
„Nij' ovo mladi carević,
„Veće je ovo Jelena,
„Lepoga Pavla sestrica,
„Što se ti za nju opkladi 75
„U sedam beli gradova
„I trista žuti dukata."
Pljesnu se rukom mlad bane:
„A jao mene do Boga!
„Nije me niko prevar'o, 80
„Do danas jedna devojka,
„Lepoga Pavla sestrica;
„Nije me žao ni blaga.
„Već mi je žao sramote."

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 601-604.