Ne duš’ vitre, ne lelulaj gradom!
U gradu je Jela Đurđevica;
Suze roni, a godine broji:
"Evo danas devet godin’ dana.
Kako dojdo’ ja od mile majke! 5
Potli nisam ja vidila majke,
Ni majkina mila gošća bila." —
— Istom ona u riječi bila,
Al eto ti od majke ulaka:
"Ajde, Jelo, majki na veselje! 10
Majka čini tri dobra veselja:
Bratac Ivo ot’šo po djevojku.
Sestru Mandu svatovi odvode,
Sestri Janji istom prsten daju." —
Al govori Jela Đurđevica: 15
"Počekaj me, ulače od majke,
Dok pripravim ja b’jele darove,
I natrgam cvića za svatove!" —
Al govori ulače od majke:
"Majka te je lipo pozdravila, 20
Da poneseš tri aršina platna,
Ako Janji dara ne dostane,
I još k tomu dvi voštene sviće,
Prid kima će svati večerati!" —
Ništa ne sta Jela Đurđevica, 25
Već otvara šarene sanduke,
I odriza tri aršina platna.
Ako Janji dara ne dostane;
Još napravi dvi voštene sviće,
Prid kima će svati večerati. 30
Zatim pojde svojoj miloj majki,
Ter je išla kroz goru zelenu.
Kad je bila došla blizu dvora,
Blizu dvora svoje mile majke,
Ne čuli se bubnji ni svirale, 35
Već se čule bradve i sikire,
Pa je Jela tiho govorila:
Ovo jesi[1], ulače od majke!
Nije dobro, što s' u dvoru čuje.
Ne čuju se bubnji ni svirale, 40
Već se čuju bradve i sikire." —
Al govori ulače od majke:
"Ne boj mi se, Jelo Đurđevice!
Što s’ ne čuju bubnji ni svirale,
Zlamenje je, da su s’ naigrali, 45
Naigrali i već pomorili;
Što se čuju bradve i sikire,
Ono ljudi klupe načinjaju,
Na kima će svati večerati". —
Kad već dojde majke u dvorove. 50
Ona sluša jauk, pomaganje.
Kad raspita, što se dogodilo,
Kažu, da su braca ukopali,
Sestru Jelu istom otpratili,
Sestra Janja da se dušom dili. 55
Tad govori Jela Đurđevica:
"Bor ubio ulaka od majke!
Što mi nije pravo kazivao,
Kada me je k majki pozivao,
Pozivao na troje veselje? 60
Ovako ga on veseo bio!
Kad sam išla kroz goru zelenu.
Od prsa bih bubanj načinila,
A od grla tanku sviralicu,
Pa bih išla svatove veselit, 65
Veseliti s groznima suzama.
Znam, da ne bi nitko se našao,
U to kolo ne bi unišao,
I sa gošćom gorko propivao,
Pivajući glasom uzdisao, 70
Uzdišući glasom zaviknuo:
""Bog da prosti, dobro ti bijaše!""
Iz starog Babukićevog rukopisa (od god. 1798.) br. 68. Iz Požeške okolice u Slavoniji.
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 246-247.
Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str. 76.
