Jedinica Ruža

Izvor: Викизворник

* * *


Jedinica Ruža

Rani majka ćerku jedinicu
Od kolijevke do sedamnajst ljeta;
Iz dvora joj ne da izlaziti:
Da od sunca ne bi pocrnila,
Da od zime ne bi pomodrila, 5
Da od vjetra ne bi oboljela,
Da na sugreb ne bi nagazila.
Nju mi dvore majka i snašice;
Rade, metu, spremaju prediva;
Platno tkaju, kuruze kopaju, 10
Žito žanju, ne obziru s’ na nju
Da se ne bi majci zamjerile.
I naraste cura za udaju.
A kakva je, jadi je ne bili!
Rascvjetala kao ruža bijela: 15
U struku je tanka i visoka,
B’jele ruke i bijelo lice,
Daj’ pod kožu mlijeko podliveno
Ne bi ljepše ni bjelije bilo.
Majka joj je vajat opremila 20
Đe mirišu dunje i bosiljak,
Jer je Ruža nosa gospodskoga
Pa u kući njoj ne dolikuje
Kraj kolijevki i dječjih pelena.
Često majci sinci govorili: 25
„Mila majko, ne zažali na nas.
Ti posrćeš stara i nevoljna,
A Ružica k’o carica šeta.
Da l’ je misliš za cara udati,
Il’ do smrti u kavez’ držati? 30
Teško ćeš joj naći đuvegiju
Koj’ će hranit takvu bedeviju.
Zašto Ruža na mobu ne ide
Đe se kupe momci i đevojke,
Đe se mladi base i nadmeću, 35
Đe se pjesma poljem razliježe,
Đe se znoji i đe se raduje?
Još se nama ne dopada, majko,
Što nam Ruža u vajatu spava.
Bojimo se goleme sramote." 40
To staricu rasrdilo majku,
Pa sincima ’vako govorila:
„Đeco moja, pogana nevjero!
Kud je vama pamet iscurila,
Kad o sestri tako govorite? 45
Jesu li vas žene nakovale
Da vi svoju majku rasrdite
Kad o sestri ružno govorite?
Dosta se je majka namučila
Dokle vas je, đeco, othranila, 50
Zato ne dam Ružu umarati,
U znoju joj mladost satirati.
Nek uživa dok je ’vako mlada!
Udaće se kad suđeni dođe
Za junaka kome dolikuje, 55
Koji će se s njome ponositi.
Preko devet sela i gradova
Naša će se kuća pominjati,
Đe je ’vaki biser ponikao!
A što Ruža u vajatu spava, 60
Tu se, đeco, ne bojte sramote.
Sama Ruža vrata zaključava
I mandalo meće preko vrata,
To ne može niko otvoriti.
Ovđe nema momka ni jednoga, 65
U petnaest sela naokolo,
U koga bi Ruža pogledala,
U kog bi se Ruža zagledala."
Tako prođe godinica dana,
Ali stara opazila majka 70
Da je Ruži lice potavljelo
I na struku trbuh nabrekao,
Pa je Ružu upitala majka:
„Što je tebi, ćeri moja draga?
Kakva te je bola popanula, 75
Što sam jadna bogu sagriješila?“
„Ne znam, majko, što je ni kako je
Vile su mi na san dolazile,
U postelji mene milovale,
Pojile me medom i šećerom. 80
Valjda su me mladu začarale!“
To je luda majka vjerovala,
Bajalice babe dozivala,
Dukate je njima darivala
Da sa Ruže čini poskidaju. 85
Čitale su babe bajalice.
Zjevajući, ugljevlje gaseći
Svakojake priče izvijaju.
Pronađoše mnoge zavidnice
Koje s’ Ruži čini nametnule, 90
Ali Ruži lijeka ne nađoše.
Tad se jedna mudro dosjetila
Da je Ruža mutnu vodu pila
I u vodi stonogu popila,
Pa stonoga raste i raspinje 95
I tu lijeka ne ima drugoga
Dok stonoga sama ne izađe.
Nije dugo vrijeme potrajalo,
U vajatu čedo zaplakalo.
Tad se luda majka razljutila 100
Pa mlačugu neku dohvatila,
U postelji Ružu udarala:
„Kazuj, kučko, đe su sada vile
Koje su te medom napojile,
U sramotu kuću nam zavile?" 105
Ali Ruža ništa ne govori,
Ne govori, već se s dušom bori.
Kad je Ruža dušu ispustila,
Tad je majka sinke dozivala
I ovako njima govorila:, 110
„Viđeste li bruke nevidove!
Već sinovi, moji sokolovi,
Kada kuju sestru zakopate,
Potražite našeg dušmanina
Koji nam je obraz ocrnio. 115
Obadva mu oka iskopajte,
Obadvije ruke odsjecite,
Kojima je kuju milovao.
Nek ne vidi po sv’jetu hoditi
I drugima sramotu činiti." 120
Kad su braća sestru zakopala,
A žene im dijete prihvatile,
Prihvatile pa ga zadojile,
Sinovi su majci govorili:
„Sad poslušaj, naša stara majko, 125
Ako smo te do sada slušali,
Al’ te odsad slušat’ ne možemo.
Ti si, majko, dušu ogriješila
Kad nas mlade n’jesi poslušala.
Dobro znadeš, naša stara majko, 130
Da neima pasije’ svatova
Dok ih kuja repom ne namami.
Nije, majko, dušman polomio
Tvrda vrata, bravu i mandalo,
Već ih Ruža sama otvarala, 135
A ti si joj, majko, pomagala
Jer si stara pamet izgubila.
Sad si novi grijeh počinila
I kod boga dio izgubila.
Zato nikud ne mislimo poći, 140
Ni u selu dušmana tražiti,
Od sramote još veću činiti,
Kraj dva grijeha i treći graditi.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Narodne pjesme Korduna, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 203-207.