Ja tebe nikad zaboravit neću
Ja nikad tebe zaboravit neću
Ti plavi cvijete iz bokeških bašta,
Ma kuda bilo da mi puti kreću –
Ja nikad tebe zaboravit neću! ...
Moja te bona uvijek grli mašta
I budno srce razgovara s tobom;
Za drugo ne znam više živit rašta
Već za te živit i mrijet za tobom.
Svuda me prate tvoje oči plave,
I kao miris one na me sleću –
I plave kose tvoje lijepe glave
Ja mrsim uvijek, mirišem i ljubim!
Ah, ja se kunem, da te nigda neću
Ti stvore snova zaboravu dati!
I sami život kad budem da gubim! –
I zadnji uzdah i on će te zvati! ...
Corfou, 8. X 1903.