Ja kakva je Zlata u matere,
ljepote joj u svijetu nema!
Nju mi prose sa četiri strane:
s jedne strane beg Sultanoviću,
s druge strane Zuko Atlagiću, 5
s treće strane soko Hasan-aga,
a s četvrte starac Emin-aga.
Govori joj ostarjela majka:
— Kaži, Zlato, za koga ćeš poći?
Ako hoćeš jedinog u majke, 10
uzmi prsten od Sultanovića.
Ako hoćeš gdje je puno seka,
uzmi prsten Zuke Atlagića.
Ako hoćeš lijepa junaka,
uzmi prsten soko Hasan-age. 15
Ako hoćeš gdje je puno blaga,
uzmi prsten starca Emin-age.
Al’ joj Zlata ništa ne govori.
Opet veli ostarjela majka:
— Uzmi prsten starca Emin-age! 20
To se Zlati na ino ne more,
uze prsten starca Emin-age.
Kad su svati konje pojahali
i poveli kićenu djevojku,
obrće se Emin-age seka: 25
— Nevjestice Emin-aginice,
da ti kažem tvoje prosioce!
Na alatu u suhome zlatu,
ono ti je beg Sultanoviću.
Na đogatu u mrkoj kadifi, 30
ono ti je Zuko Atlagiću.
Na putalju u al-ćerečetu,
ono ti je soko Hasan-aga.
Na vranuši u mavoj kadifi,
ono ti je starac Emin-aga, 35
bijela mu brada do pojasa.
Kad je Zlata riječ razabrala
i crnijem očim sagledala,
pade Zlata u zelenu travu.
Njoj dohodi starac Emin-aga 40
pa on diže ljepoticu Zlatu,
nikako je dići ne mogaše.
Progovara soko Hasan-aga:
— Je li izun, starac Emin-aga,
da ja dignem lijepu djevojku? 45
Govorio starac Emin-aga:
— Izun ti je, soko Hasan-aga,
izun ti je kol’ko tebi drago.
Pa on Zlati jednu ruku pruža,
ona njemu obadvije daje. 50
Pa je baci za se na konjica
i uteče soko Hasan-aga,
i odnese lijepu djevojku!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 678-679.
