Devojčice ljubičice, ružo rumena!
Što ti sa mnom ne besjediš, usta medena? —
Ja bih s tobom besjedila, al' mi ne daju. —
Ko to ne da, kol' to smeta, Bog nam ga smeo! —
Bogme tajko, braća moja, i mila majka, 5
Veleći mi, da ne ljubim nikog tuđina,
Nego moju rodnu braću, i roditelje,
I onoga, koga Bog mi u sreću dadne.
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 442.
