Jaran Mujo i jaran Alija
u istu se curu zagledaše,
zagledaše, pa se zavadiše.
Na Muji je dvanaest ranica,
na Aliji dvadeset četiri. 5
Kad to čula lijepa djevojka,
pripe peču, obuče feredžu,
ona ide ranjenome Ali:
— Moj Alija, moj očinji vide,
moreš znati, hoćeš prebolieti? 10
Govorio Aljo, momče mlado:
— Mogu znati, neću preboljeti.
Otkrij meni kumašli jorgana
pa mi vidi rane po srdašcu!
Otkrila mu kumašli jorgana 15
pa vidila rane po srdašcu,
pa proljeva suze niz obraze.
Govorio Aljo momče mlado:
— Ja ću tebe draga zamoliti,
kada meni suđen danak dođe, 20
suđen danak i umrli sahat,
nemoj poći za jarana moga,
za jarana, za Muju dušmana!
To izusti, pa dušicu pusti.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 561.
